Mladi bh. glumac u francuskom filmu u Kanu
11. maj 2018
„Naša država ne daje dovoljno podrške mladim ljudima", govori 25-godišnji Azir Mustafić i objašnjava razloge svog odlaska iz Bosne i Hercegovine: „Pozorište mladih Tuzla i moj prvi učitelj glume Adnan Mujkić, dobili su prostor tek nakon 15 godina postojanja, iako su svakog mjeseca izvodili predstave. Kako onda da mladi rade i gdje?".
On je jedan od 150.000 ljudi, koliko ih je prema zvaničnim podacima u posljednjih pet godina napustilo BiH. „Sada je za mene počelo neko drugo i bolje vrijeme, nadam se", dodaje.
To neko drugo i bolje vrijeme počelo je priča Azir u razgovoru za DW, kada je uzeo svoj život u svoje ruke, na zadnjem semestru napustio Akademiju dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli, spakovao kofere i preselio se u Strazbur. Tamo je došao kao volonter Evropskog volonterskog servisa (EVS), preko udruženja Akustikum iz Tuzle, te je na početku predavao perkusije i bio edukator u dramskom studiju za djecu i mlade.
„Kad dođeš ovdje, imaš toliku želju, energiju i entuzijazam da radiš sve stvari koje voliš samo zbog toga što imaš priliku koju prije nisi nikad imao. Za one koji tu žive to je sasvim normalno. Onda ti radiš tri puta više od drugih i naravno, pokažeš i neke rezultate", objašnjava on.
Bonjour, Ça va i Merde
Ti rezultati su da je on u tri godine svog života u Strazburu između ostalog završio dvogodišnji studij na Konzervatoriju za muziku i ples, odsjek muzički kabare, u isto vrijeme studira i na Fakultetu umjetnosti za film teatar i ples Univerziteta u Strazburu, i već glumi na francuskom - jeziku na kojem je znao reći samo tri riječi: Bonjour, Ça va i Merde.
Ali sve to nije bilo nimalo lako, priča on. „Prve godine svog života ovdje nisam razumio ništa. S vremenom, uz komunikaciju, gledanje filmova, predstava i čitanje, uspio sam ga savladati", priča Mustafić i dodaje da se sada najviše raduje što je sinoć (10.5.) na 71. Međunarodnom filmskom festivalu u Kanu premijerno prikazan film u kojem je glumio.
"Super je osjećaj biti dio festivala. Nikad ne znaš kuda će te život odvesti. Umjesto u bh. filmu na SFF-u, pojavio sam se u francuskom filmu u Kanu", priča Azir.
Film Sauvage ili Divljina, priča je o mladima, prostituciji, narkomaniji, homoseksualnosti i svim drugim izazovima s kojima se danas susreću mladi. Film je ove godine prošao selekciju kanskog festivala u okviru programa Sedmica kritike, i takmiči se za nagradu Zlatna kamera.
Azir u filmu glumi 25-godišnjeg momka Ovidiua, koji dolazi sa područja Balkana: „Radi se o manjoj ulozi, ali i jednom izazovu koje daje iskustvo igranja na stranom jeziku. Nažalost kada imate akcenat, automatski imate manji izbor uloga i uvijek ćete igrati nekog ko je ‚bad guy‘ kao što to kaže Šerbedžija".
Autorska predstava „L‘amour de Shoshana”
Međutim, čini se da akcenat i igranje lošeg momka nisu prepreka Aziru da ostvari ono što je naumio: "Na fakultetu sam se uspio izboriti za status d'Etudiant-Artiste ili student-umjetnik, koji mi omogućava neometan uporedan praktični rad na mnogim projektima pored pohađanja nastave na fakultetu, a koji je podržan od strane univerziteta”.
Tako se on često pojavljuje i na sceni Nacionalne opere u Strazburu, u kojoj je igrao dvije predstave i radio sa jednim od najpoznatijih japanskih redatelja, Amonom Miyamotom na spektaklu „Le Pavillion d'or". Pored toga, glumio je i Libanca, šefa hotela u predstavi „Beyrouth Hotel“, ljubavnoj priči o razlikama kultura i ratnom stanju.
Ali ono na što je veoma ponosan je autorska predstava „L'amour de Shoshana" ili "Ljubav Šošane” koju je predstavio na teatarskom festivalu "Theatralis".
„To je priča o emigrantima i ratovima na današnjim prostorima Sirije, Irana i Egipta, inspirisana životom umjetnice Shoshane Damari iz Tel Aviva. Ona mora napustiti svoju domovinu zbog rata i putuje kroz mnoge zemlje da bi se domogla slobodne teritorije. Kroz cijeli komad provlače se likovi koji joj ne daju da ide dalje”, objašnjava Mustafić koji je samostalno napravio dramaturšku obradu i scenski uprizorio sve likove u predstavi.
Na sceni je pored njega i Guillaume Schleer, koji prati radnju svirajući različite muzičke numere na harmonici i pomaže u naraciji. "U prvoj verziji su to bili jazz muzičari – pianista i violinista", opisuje Azir.
Autorska predstava je bila kruna njegovog dvogodišnjeg školovanja na Konzervatoriju. Iako nije bila obligatorna da bi stekao diplomu, on ju je ipak uradio, jer je kako kaže imao motivaciju i priliku.
Tu priliku je čvrsto zgrabio i sa predstavom se već prijavio na jedan od najvećih teatarskih festivala u Maroku koji će se održati u julu ove godine u Kazablanki. Ukoliko bi prošao selekciju, on bi bio prvi Bosanac koji predstavlja Francusku na ovom festivalu.
„Ovdje ću uvijek ću biti stranac"
Na pitanje da li se uz sve dosadašnje uspjehe u Francuskoj danas osjeća kao kod kuće, on odgovara: „Ne osjećam se nimalo kao kod kuće jer uvijek nosite teret činjenice da ste stranac. Premda sam duboko zahvalan svim ljudima u Francuskoj koji su mi pomogli na mom putu i na sve privilegije demokratije koje ovdje imam, i dalje ostaje osjećaj da ovdje ne pripadam i da mi ovo nije dom. Ne možeš pripadati tamo gdje te drugi ljudi posmatraju kao da nisi njihov. Čovjek to sam vidi i osjeća".
"Otišao sam da se vratim", priča dalje Mustafić, jer kako kaže: „U BiH naše društvo nažalost ne prepoznaje rad i talenat dok si kod kuće. Čim si vani, kada vide da te drugi cijene i prepoznaju, tada te prepoznaju i tvoji".
On se nada se da će imati priliku da napravi nešto novo i već intenzivno radi na svojoj kompaniji i produkciji Theatre - Music – Improvisation (TMI Produkcija), koja bi mladima na Balkanu dala prilika da besplatno prezentiraju svoje radove i umjetničke kreacije iz domene teatra, filma i muzike.
„Jednog dana ću se naravno vratiti kući, u svoju domovinu, čija toplina, duh i mentalitet mi jako nedostaju. Još par godina ću tražiti sam sebe u umjetnosti, a ne umjetnost u sebi. To sam već pronašao“, zaključuje Mustafić.