1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Minsk-2: misija u odlaganju

Prije godinu dana je uz posredovanje Zapada donijet sporazum Minsk-2. Njegovo sprovođenje zapinje. Evo kako trenutno stoje stvari sa Sporazumom.

Kada je njemačka kancelarka Angela Merkel prije oko godinu dana pokrenula neuobičajenu diplomatsku ofanzivu, rat u Istočnoj Ukrajini je bio već vrlo žestok. Vlada u Kijevu je svakodnevno prenosila vijesti o žrtvama u borbi protiv proruskih separatista. Kancelarka i francuski predsjednik Fransoa Oland su najprije otputovali u Kijev i Moskvu, a zatim u Minsk. Tako je poslije pregovaračkog maratona, 12. februara 2015, potpisana izjava nazvana Minsk-2, jer je prvi sporazum dogovoren u septembru 2014. poštovan samo nekoliko mjeseci. Predstavnici separatisa, Rusije, Ukrajine i Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju, i Minsku su dogovorili katalog mjera od 13 tačaka, koji bi trebalo da donese mir. Godinu dana kasnije, najvažnije tačke sporazuma nisu sprovedene u djelo.

Obustava vatre i povlačenje teškog oružja

Već prva tačka sadrži i jezgro dogovora - "momentalnu obustavu vatre". Ona je do danas samo djelimično ispunjena. Broj žrtava se, doduše, bitno smanjio i nije bilo novih velikih ofanziva, ali ljudi su ipak ubijani svakog dana. U nekim mjestima - kao što je bivši aerodrom u Donjecku - borbe su vođene kao da je Minsk-2 samo bezvrijedni komad hartije.

Povlačenje teškog oružja sa takozvane linije razgraničenja između ukrajinskih snaga i proruskih separatista pokazala se kao težak i dugotrajan proces. On još uvijek nije okončan. Posmatrači OEBS-a još uvijek registruju povrede tog dogovora - na obje strane.

Razmjena zarobljenika i amnestija

Najdalje pet dana po povlačenju jedinica trebalo je da dođe i do razmjene zarobljenika. Na papiru se, doduše, ne govori o "zarobljenicima", već o "taocima i ilegalno uhapšenim osobama". Bila bi to razmjena po principu "svi za sve". U stvarnosti, razmjene su obavljane sporo i samo u malim grupama, kao i uz rasprave o tome ko treba da bude razmijenjen. Separatisti su, na primjer, tražili da Kijev pusti na slobodu više od hiljadu ljudi, većinom civila, koji su bili pritvoreni zbog separatizma.

Da bi bili razmijenjeni svi zarobljenici, separatisti traže dalekosežnu amnestiju, koja je takođe dogovorena sporazumom Minsk-2. Ukrajinski parlament je doduše 2014. donio Zakon o amnestiji, ali on više ne važi. Ne zna se kada će biti donijet novi zakon. Mnogi u Ukrajini odbacuju koncept amnestije za separatiste koji su počinili teške zločine. I predsjednik Petro Porošenko je rekao da "neće biti stoprocentne amnestije".

Kontrola granica i povlačenje stranih plaćenika

Od početka borbi u Istočnoj Ukrajini u proljeće 2014, ukrajinska armija pokušava da povrati kontrolu nad granicom sa Rusijom. Radi se o dijelu granice dugačkom 400 kilometara. Kijev optužuje Rusiju da preko te granice snabdijeva separatiste oružjem i da im šalje borce. Zato je jedan od glavnih zahtjeva ukrajinske vlade da se ta granica zatvori. Minsk-2 predviđa da Ukrajina nad njom ponovo uspostavi kontrolu, doduše, tek nakon održavanja lokalnih izbora na područjima pod kontrolom separatista i nakon reformi ukrajinskog ustava. Kijev traži da se još prije izbora uspostavi potpuno primirje i da granicu kontrolišu bar posmatrači OEBS. Oni još nemaju slobodan pristup granici, iako je to dio Sporazuma.

Minsk/ Krisengipfel

Porošenko i Merkel in Minsk

I povlačenje svih stranih boraca i plaćenika iz Ukrajine je zahtjev koji do danas nije ispunjen. Rusija poriče da se u Ukrajini bori njena regularna vojska. A Kijev smatra da je baš to slučaj. U ukrajinskoj prijestonici je trenutno u toku suđenje dvojici ruskih oficira koji su u maju 2015. zarobljeni u borbama u Istočnoj Ukrajini. Obojica tvrde da su tamo bili kao dobrovoljci.

Reforma Ustava i izbori

Kao jezgro sporazuma Minsk-2 važe dogovori o reformi Ustava Ukrajine i zatim o održavanju lokalnih izbora na područjima pod kontrolom separatista. Reforma bi trebalo da tim područjima garantuje faktičku autonomiju. To između ostalog znači da lokalna uprava utiče na imenovanje sudija i državnih tužilaca kao i da bi lokalne paravojne formacije bile legalizovane. Osim toga, Ukrajina se obavezala da finansira područja na kojima žive separatisti. Ona to još nije počela da čini.

Reforma Ustava je očigledno najveći problem za Kijev. Glasanje poslije prvog čitanja krajem avgusta 2015. pratili su žestoki protesti. Drugo i odlučujuće glasanje je davno trebalo da bude održano, kako bi reforma - kao što je dogovoreno u Minsku - stupila na snagu do kraja 2015. Ali i ona je odložena na neodređeno vrijeme. Posmatrači u Kijevu smatraju da u parlamentu nema većine koja bi podržala tu reformu. Osim toga, Ukrajina bi morala da donese i odvojen izborni zakon za područja na kojima žive separatisti. Ne zna se ni kada će se to desiti.

Sve to je moglo da se predvidi i zato su se predsjednici Rusije, Ukrajine, Francuske, kao i njemačka kancelarka, u novembru dogovorili da se mjere odlože za 2016. godinu. Obje strane žele da dobiju na vremenu. Ali, prije svega je Kijev pod sve jačim pritiskom svojih Zapadnih partnera da izmijeni zakone - čak i ako Rusija i separatisti ne ispune svoj dio dogovora.

Preporuka redakcije