Krijumčarenje migranata

"Jednog dana sam zaradio 2.400 evra", priča Asif i dodaje kako cijena u principu varira "između 600 i 900 evra". Sjedeći u bašti u blizini džamije u Sofiji, gdje se mnoge porodice spremaju za put, sa svim što imaju u plastičnim kesama i rančevima na leđima, Asif priča svoju životnu priču krijumčara. 25-godišnji Asif je iz Avganistana, a prošle godine je počeo da se bavi krijumčarenjem ljudi između Bugarske i Srbije.

Krijumčarenje ljudi u Bugarskoj je stalno prisutno, ali u ljetnjim mjesecima biznis se mnogo više isplati. Po lijepom vremenu je mnogo lakše proći kroz šume na granici sa Srbijom. Asif kaže da u Bugarskoj radi oko pet mjeseci. "Sada se moram vratiti u Italiju. U toj zemlji se obrađuje moj zahtjev za azil, tako da ne smijem dugo ovdje da ostanem", govori Asif za DW na savršenom italijanskom.

Negostoljubiva zemlja

Njega su za ovaj posao regrutovali u Milanu. Njegovim šefovima je bio potreban neko ko govori dari, zbog toga što u posljednje vrijeme kroz Bugarsku prolaze mahom avganistanski migranti. U toj zemlji se migranti pak suočavaju sa konstantnim ksenofobičnim napadima desničarskih grupa, a Bugarska slovi za jednu od najnegostoljubivijih zemalja Evrope. U svakom slučaju ruta kroz Bugarsku je najjeftinija na putu ka Njemačkoj ili Francuskoj gdje se mnogi nadaju da će naći posao i pomoći ostatku porodice da im se pridruži.

Asif je takođe ostavio svoje bližnje u Avganistanu. Njegov otac i brate rade u jednoj dobrostojećoj fabrici, a on je kao 14-godišnjak poslat na školovanje u Veliku Britaniju. Međutim, ubrzo odustaje od školovanja i počinje ilegalno da putuje Evropom zahvaljujući prijateljima koje je upoznao na Siciliji i u Milanu. "Živio sam jedno vrijeme i u Rusiji. Jednoga dana sam popio previše i potukao se, zbog čega sam šest mjeseci sjedio u zatvoru."

Asif gleda oko sebe, njegove kolege ga gledaju s druge strane parka, a komunikacija se odvija pogledima i jedva primjetnim klimanjem glavom. Ponekad neko od njih mu priđe i pita šta da radi. Park je zapravo kancelarija na otvorenom: krijumčari okupljaju ljude koji žele da napuste Bugarsku preko noći i pređu u Srbiju. Kada dođe vrijeme uzimaju taksi koji ih vozi do kamiona. Bugarski vozači ih dovoze u blizinu granice, odakle idu dalje uz pomoć GPS uređaja.

Bugarske vlasti i policija su svjesni svega što se događa. Bilal, krijumčar poput Asifa, ulazi i izlazi slobodno u izbjeglički kamp Voena rampa, koji se nalazi 20 minuta udaljen od Sofije. On parkira svoj crni mercedes ispred ograde kampa odmah do policijskog automobila, dok policajac dremucka. Na njega niko ne obraća pažnju osim potražilaca azila kako bi im organizovao nastavak putovanja.

No, mnogi migranti se zaustave u Bugarskoj bez ikakve šanse da napuste zemlju dok ne prikupe dovoljno novca kojim bi platili krijumčare. Pa čak i ako im pođe za rukom da pređu granicu i stignu do zapadne Evrope, rizikuju da ponovo budu vraćeni u Bugarsku. Jer, u Bugarskoj su uzeti njihovi otisci prstiju, a prema Dablinskom sporazumu zemlja u koju su migranti stupili na treritoriju EU je odgovorna za obradu njihovih zahtjeva za azil.

"Cijene kao u zabavnom parku"

"Mlađi od 10 godina plaćaju pola cijene, kao u zabavnom parku", priča smijući se. "Ima ovdje mnogo 12-godišnjaka koji plaćaju punu cijenu. Ponekad imamo klijente koji plate toliko da ih vozimo pojedinačno automobilima. Ali, ipak mahom to radimo u grupama od 20-30 osoba. Zavisi od toga koliko su u mogućnosti da plate. Što više plate to je manja grupa. Jer, znaš, i ja imam fiksne troškove koje moram da pokrijem."

U godišnjem izvještaju Amnesti internešenala za 2015. stoji da su "nevladine organizacije izvjestile kako ljudi koji traže međunarodnu zaštitu i koji pokušavaju legalno ući u Bugarsku na graničnim prelazima te zemlje bivaju odbijeni".

Posljedica toga je da migranti svu svoju nadu polažu u krijumčare.