1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Bugarska samo kao tranzit za izbjeglice

Ove godine je više od 4.500 izbjeglica potražilo utočište u Bugarskoj. Ali većina ne želi da ostane u ovoj zemlji. O tome govori priča iz izbjegličkog centra Harmanli, 60 km udaljenog od granice sa Turskom.

Najveći bugarski izbjeglički kamp Harmanli udaljen je 60 kilometara od granice sa Turskom. Prije dvije godine tamo je utočište našao i 37-godišnji Kurd Rasheed Allawi iz Sirije. Zadesila ga je izbjeglička sudbina tipična za ljude koji su došli u tzv. prvom migrantskom talasu. On je obrazovan, govori engleski i radio je prije kao turistički vodič u Damasku. U oktobru 2013. pobjegao je od rata u Tursku. Sakupio je svu svoju ušteđevinu i platio 500 eura krijumčarima ljudi da ga prebace u Evropu. To je bilo dovoljno samo za put do Bugarske.

Sada je Rasheedu Allawiju priznat status političkog izbjeglice. On u međuvremenu stanuje u Staroj Zagori, koja je pola sata udaljena od izbjegličkog logora u kojem je, po dolasku u Bugarsku, bio smješten.

Bulgarien Flüchtlingslager Harmanli

Rasheed Allawi

Tamo i sada stalno odlazi - i to poslom. Radi za bugarski Crveni krst. - prevodi i posreduje. Zarađuje 500 eura mjesečno. To nije puno ali je dovoljno. Ova suma je duplo veća od minimalne plate u Bugarskoj.

Izbjeglice žele da što prije napuste Bugarsku

U Bugarskoj se rijetko može naći izbjeglica kao Rasheed, koji može da posluži kao primjer. Bugarska je važila kao moguća alternativa za nedavno zatvorenu "Balkansku rutu", ali mnogi migranti izbjegavaju ovu zemlju. Oni koji ipak dođu, nakon kratke pauze odlaze dalje. Od početka 2016. u bugarskim Centrima za prihvat registrovano je skoro 4.500 potražilaca azila. Od toga je samo 700 njih ostalo. Jedan od razloga za to je što je Bugarska na lošem glasu kao zemlja u kojoj se građani organizuju i udružuju u"lovu" na izbjeglice. Tamo je čak jedan Afganistanac, u pokušaju da ilegalno pređe granicu, ubijen. Međutim, izbjeglice čeznu i žele da se domognu tzv. socijalnih država Zapada.

"Migranti jako dobro znaju da će u Njemačkoj, Švedskoj ili Danskoj dobiti velikodušnu socijalnu pomoć", kaže Jordan Malinov, voditelj izbjegličkog centra Harmanli. "Kod nas mogu da dobiju samo krov nad glavom i hranu. Pomoć od 33 eura po glavi je ukinuta prije godinu dana."

Jeftinim letom za Njemačku

"U Njemačkoj je sve puno bolje", sanjari Uarda Hossein, 28-godišnja Sirijka, koja je u drugom stanju. Već 6 mjeseci ona sa mužem i sedmoro djece živi u izbjegličkom centru Harmanli. 9.000 eura su platili krijumčarima ljudi da ih iz Turske prebace u Njemačku. "Kada smo prolazili kroz Bugarsku lila je kiša", priča nam Uarda.

Bulgarien Harmanli Flüchtlingsunterkunft

Uarda Hossein sa mužem i jednim od sedmoro djece

"Vozili smo se autom kroz šumu i vozač je odjedanput zaustavio i rekao nam da izađemo. Po nas je trebao da dođe drugi auto i da nas prebaci u Srbiju. Ali, niko se nije pojavljivao. Nakon nekoliko sati familija je nastavila pješke svoje putovanje sve dok ih nije uhvatila policija. Putovanje se zaustavilo kratko pred Sofijom.

Ova porodica je u međuvremenu dobila politički azil i bugarske pasoše. Na taj način oni se slobodno mogu kretati po Evropskoj uniji. Ali nisu prestali da sanjaju o Njemačkoj. "Ako uspijemo da odemo u Njemačku i u roku od tri mjeseca pronađemo posao, moći ćemo tamo i ostati", kaže Uarda. Ali, nedostaje im novac za karte. Nadaju se da će im njihovi rođaci iz Frankfurta na Majni uspjeti poslati nešto novca za dolazak. Onda bi njihov san mogao postati java: kupili bi neke jeftine karte za avion i poletjeli za Njemačku.

Čežnja za socijalnom sigurnošću

"Većina migranata ostaje najviše nedjelju dana u Harmanliju. Ko ima novac, traži šleperske bande", kaže Jordan Malinov. "Po noći napuštaju izbjegličko naselje i nestaju." Malinovu je posebno u sjećanju ostala jedna sirijska porodica sa djetetom u invalidskim kolicima. "Četiri puta su pokušavali da pobjegnu u Njemačku, ali ih je svaki put srbijanska granična policija vraćala u Bugarsku." Nakon petog pokušaja nisu se više vratili. "Vjerovatno su se Srbi sažalili i pustili ih preko granice", pretpostavlja Malinov.

"Zar ne razumijete problem?", pita nas on i nastavlja:"Sve dok su standardi za prihvat i finansijsku pomoć izbjeglicama u zemljama EU različiti, migranti će nastojati da odu u bogate zemlje." On dodaje i da se profil izbjeglica koje sada dolaze promijenio. Na početku je većina porodica tražila samo siguran krov nad glavom. 2013. i 2014. su dolazili obrazovani Sirijci. "Sada dolazi sve više mladih Iračana i Afganistanaca, koji navodno bježe pred "Islamskom državom". Ali 90 posto njih je pobacalo svoje pasoše", kaže Malinov. Samo mali broj je zainteresovan da nađe posao i da se integriše.

Odnedavno potražioci azila, koji su u izbjegličkom centru više od tri mjeseca, dobijaju konkretne ponude za posao. Želiš li da radiš kao kuhar ili pekar? Ovo pitanje socijalna radnica Svetlana Karagjozova je uputila jednom 23-godišnjem Iračaninu, koji je želio ostati anoniman.

Bulgarien Harmanli Flüchtlingsunterkunft

Izbjeglički centar Harmanli

Zarađivao bi 450 eura mjesečno. Njegov odgovor je bio: "Ne znam". Do sada, kaže Karagjozova, niko nije prihvatio ponudu za posao. "Oni imaju samo jedan cilj - da nastave za Njemačku."

Potom nam socijalna radnica pokazuje razbijene prozore na kontejnerima za stanovanje. U jesen 2015. izbjeglice su kamenjem porazbijali prozore. "Tada je njemačka kancelarka rekla da su vrata Njemačke otvorena za izbjeglice. Oni koji su tada bili tu u Bugarskoj, morali su ostati. Ali njihova želja je bila da nastave put za Njemačku. Iz protesta su porazbijali prozore."

"Nedostaju nam izbjeglice"

U oktobru 2015. je 2000 izbjeglica bilo smješteno u Harmanliju. Pola godine kasnije ih je svega 130. Sedmično se trenutno prijavi i registruje jedan do dva tražioca azila. "Izbjeglice nam nedostaju", kaže ona, koja je zajedno sa drugim kolegama zabrinuta za radna mjesta.

I trgovcima nedostaju izbjeglice. Oni su, uz pomoć izbjeglica, povećali svoj obrt i zaradu. Ali i krijumčari ljudima su na njima dobro zarađivali. Neki su kupili nova auta, renovirali stanove, iako njihova normalna zarada to ne dopušta.

Bilo kako bilo, "posrednik za jezike i kulturu" Rasheed Allawi, što je njegovo zanimanje u Crvenom krstu, ostaje u Bugarskoj. To što je on izabrao najsiromašniju zemlju EU, za njega ne igra nikakvu ulogu. "Volim ovu zemlju i ne želim da idem dalje, čak ni za Njemačku", kaže on i pojašnjava svoj stav tvrdnjom o sličnosti mentaliteta u Bugarskoj i Siriji. "To je lijepa zemlja i osim toga u njoj mogu da živim u miru. A to je zapravo sve što sam tražio."

Preporuka redakcije