Konzevativni folklor

Ah, „Bataljoni zavičajne odbrane“. Naziv iz prošlosti. Ti bataljoni su bili dio odbrambene strategije Zapadne Njemačke u Hladnom ratu. Radilo se o jedinicama rezervista koje bi u slučaju izbijanja ratnog sukoba čuvale objekte u zemlji. Te jedinice su raspuštene 2007. Sad su ponovo iskrsle u agencijskim izvještajima jer je demohrišćanski poslanik, Patrik Zensburg, zatražio njihovo obnavljanje ali i ponovno uvođenje obaveze služenja vojnog roka koje je ukinuto 2011. Faktički su bataljoni rezervista pod drugim imenom uvedeni još 2012. Novi naziv glasi „Regionalne bezbjednosne i pomoćne snage“. Demohrišćanski poslanik Zensburg, koji je i rezervni natporučnik, to bi morao znati. Međutim, nova oznaka rezerve nema nostalgični prizvuk.

Verbalno naoružavanje

Zabrana burke, ukidanje dvostrukog državljanstva, ponovno uvođenje obaveze služenja vojnog roka, zahtjev da doseljenici pokažu lojalnost, više policije, više kamera na javnim mjestima, novi koncept zaštite od katastrofa, svi ovi konzervativni zahtjevi kao na pokretnoj traci pune agencijske vijesti. Teško verbalno zaoštravanje je u suprotnosti sa opuštenošću koju ankete konstatuju kod Nijemaca poslije serije terorističkih napada. Da li je to kontradikcija? Ne! Naime, panika nije uhvatila stanovništvo već konzervativce. Na desnici se birači masovno priklanjaju desničarskim populistima.

Konzervativizam je bila dominatna ideologija u Njemačkoj. „Bez eksperimenata“ – to je bio jedan od vjerovatno najuspješnijih i najviše citiranih slogana demohrišćana na plakatima iz pedesetih godina prošlog vijeka. Od tada je prošlo više od pola stoljeća. Većina građana ne misli tako. Njemačka je šarolikija, liberalnija i otvorenija prema svijetu. Među građanima „svjesnim tradicije“ kako konzervativce danas nazivaju sociolozi, mogu se ovakvim sloganima pridobiti neki glasovi, ali tako se više ne pobeđuje na izborima.

Protivnici Angele Merkel vrebaju priliku

Angela Merkel je iz svega toga zaključila da mora promijeniti svoje demohrišćane, kako bi pridobila većinu građana. Hrišćansko-demokratska unija (CDU) se liberalizovala. A uspjeh je kancelarki dao za pravo. Njeni protivnici u partiji zbog toga nisu imali mogućnost da zaustave taj proces. To je i sada tako, mada je liberalna izbjeglička politika Angele Merkel osokolila njene protivnike i dovela do pada njene popularnosti. Međutim, društvo se nije radikalizovalo. Najpopularniji političari su još uvijek oni koji zastupaju umjerene pozicije i koji podržavaju kancelarku. Ne bi bilo pametno da se odustane od političkog centra zarad glasova na krajnjoj desnici.

Međutim, uključiti žmigavac za desno skretanje, a nastaviti pravo, vjerovatno ima smisla u predizbornoj kampanji. Stoga su mnogi glasni zahtjevi demokrišćana u stvari čisti folklor za posebnu grupu birača. Sam vokabular je pouzdan znak da je tako.