Istorijska posjeta bez imalo pompe

Noje osnabriker cajtung (Osnabrik): „Zbližavanje SAD i Kube je dobra vijest. U ovim vremenima svjetskih kriza i sukoba, bar na jedno mjesto se vratio mir i u Latinskoj Americi nestaje i poslednji ostatak Hladnog rata. Ali, to bi trebalo da bude i podsticaj. Posjeta pokazuje do kakve političke paralize i do kakvih tragičnih ljudskih sudbina može da dovede pojava da dvije države ne mogu ili neće da razgovaraju jedna s drugom.“

Nordvest cajtung (Oldenburg): Američki predsjednik Barak Obama šeta Havanom – ta šetnja je istorijska državna posjeta. No, ona je ipak sve samo ne šetnja. Obama je tokom proteklih godina načinio mnogo malih ustupaka svom kubanskom kolegi Raulu Kastru, a sada treba da zatraži i protivusluge – ako ništa drugo, ono da bi kod kuće u Vašingtonu mogao da brani tu novu spoljnu politiku. A da li će državna posjeta Kubi imati i istorijske posljedice, zavisi od toga šta će Obama postići iza zatvorenih vrata u Palati revolucije i svojim govorom na državnoj televiziji.“

Frankfurter algemajne cajtung (Frankfurt): „Možemo se pitati da li su ulice starog grada u Havani bile prazne iz bezbjednosnih razloga ili zbog političkih mahinacija kada su predsjednik Obama i prva dama Mišel, kao i njihove kćerke Saša i Malija, kao i mali dio delegacije u nedjelju na večernjoj kiši tapkali po kaldrmi. I automobilska kolona američkog predsjednika je u nedjelju i ponedjeljak klizila svježe asfaltiranim dijelovima obalske magistrale Malekon – sve bez primjetnog učešća stanovnika Kube. Možda je to zato što su kubanski mediji krajnje štedljivo izvještavali o Obaminoj posjeti. O tačnom planu te posjete u novinama nije bilo ni retka. Ali je zato objavljen kompletan tekst zahvalnice venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura, koji je u petak u Havani primio orden Hosea Martija – najviše državno odlikovanje Kube. Na državnom radiju i televiziji moglo se saznati jedinio da Obama kao „prvi američki predsjednik poslije gotovo 90 godina“ dolazi na Kubu. Na Kubi nema nezavisnih medija, a pristup internetu je i pored nekolikih bežičnih čvorišta postavljenih u Havani posledjnih mjeseci, često spor i prije svega vrlo skup.“

„Predsjednik Obama je demonstrativno širio dobro raspoloženje, nastojeći na svakom koraku da naglasi istorijski značaj svoje posjete. To što Obamu u nedjelju uveče na aerodromu nije primio šef države i partije Raul Kastro, već ministar spoljnih poslova Bruno Rodrigez, možda nije bilo grubo kršenje diplomatskih pravila. Ali svakako je bio politički signal: prilikom posjete francuskog predsjednika Olanda i pape Franje prošle godine, Raul Kastro je lično pozdravio goste na aerodromu. Republikanski predsjednički kandidat Donald Tramp iskoristio je ovakav odnos prema američkom predsjedniku kao povod za kritiku na Obamin račun, rekavši da se ovaj ponio 'kao amater' i da su ga Kubanci ponizili“, piše Frankfurter algemajne cajtung.

Nirnberger nahrihten (Nirnberg): „Obama je još u ranoj fazi svog mandata jasno stavio do znanja da želi da okonča istorijsku grešku Amerikanaca na Kubi. Ali, potpuno ukidanje sankcija bi morao da odobri i američki Kongres. Republikanci to ne žele da dozvole. To što američki privrednici jedva čekaju da počnu da posluju s Kubom, ni najmanje ne smeta tim ideolozima. Tako kubanski jadi neće nestati tako brzo.“

Folksštime (Magdeburg): „Sada će Baraku Obami ipak biti posvećeno jedno poglavlje u budućim istorijskim udžbenicima SAD-a ukoliko mračna strana istorije u vidu Donalda Trampa i radikalnih republikanaca ne proguta prerano njegovu zaostavštinu. Obnavljanje odnosa sa Kubom i prva posjeta američkog predsjednika ostrvu poslije 1928. je istorijski događaj. Samo što otvaranje sad još ni izdaleka ne znači otvaranje Kastrovog režima. Od početka međusobnog zbližavanja krajem 2014, ponovo su uhapšene hiljade disidenata. Čak i oni koji su bili oslobođeni poslije intervencije američkih diplomata, ponovo su uhapšeni. Samo 2015. u SAD je pobjeglo 45.000 Kubanaca. Oni, baš kao i progonjeni opozicionari, ne vjeruju u brzo poboljšanje političke i ekonomske situacije. Poneki Kubanac čak strahuje da se ovdje radi samo o čisto poslovnim odnosima koji će zapravo obezbijediti duže preživljavanje sistema.“