Hvala, velikom kancelaru

„Ono što će ostati je savezni kancelar Helmut Kohl koji je nekoliko puta u pravim momentima napravio ispravnu stvar. Nije sve bilo dobro, ali neke stvari su bile toliko dobre da su postigle istorijski značaj. Ne, ujedinjenje (Njemačke – op. red.) nije Helmutu Kohlu palo u krilo, a ni europsko ujedinjenje se nije desilo tako jednostavno. Kada je riječ o Europi Kohl je zaista najprije imao viziju, a onda je njegova vlada razvila strategiju. Nije uvijek sve išlo lako, ali u konačnici je dovelo i do ove Europe, u teškom stanju, koja je unatoč izbjegličkoj krizi, nesigurnosti oko eura i regionalnoj nejednakosti najbolja Europa koju je ikada postojala. Ujedinjenje se odvijalo manje planirano. No i ovaj proces je suoblikovao Helmut Kohl toliko dobro koliko je to u to vrijeme mogao jedan njemački kancelar. Za to zaslužuje poštovanje i zahvalnost. Bio je veliki kancelar", piše Sueddeutsche Zeitung.

Ogromno političko naslijeđe

 „Političara kao Kohla više nema", piše Frankfurter Allgeimeine Zeitung: „Sa njegovim kancelarskim mandatom okončana je era poslijeratne politike: era državnika čija su kompletna razmišljanja i nastojanja bila usmjerena na ujedinjenju Europu jer su oni sami doživjeli to šta Europljani mogu učiniti jedni drugima. Kohl je želio ujedinjenje Njemačke u miru i slobodi. On je prije 28 godina kao niko drugi doprinio tome da je Nijemcima priuštena ta trostruka sreća. Ona im je do danas omogućena. Kohl je umjetnički uspio ispreplesti njemačko jedinstvo sa europskim ujedinjenjem. On je svojim nasljednicima ostavio ogromno političko naslijeđe koje je na brojne načine postalo ugroženo", ocjenjuje Frankfurter Allgemeine Zeitung.

„On je strahovao od toga da bi EU u budućnosti mogla biti rastrgana novim nacionalističkim strujama. Ovo upozorenje je tada zvučalo apsurdno, danas dobija novi prizvuk", navodi Leipziger Volkszeitung.  

Kohlovo naslijeđe ima utjecaja i na današnju njemačku vladu, piše Passauer Neue Presse: „Njemu je uspjelo u jednom diplomatskom maratonu ubijediti europske susjede i svjetske sile da će velika Njemačka ostati predvidljivi partner. Od toga su profitirali i njegovi nasljednici na kancelarskoj funkciji. Bez političkog doprinosa Helmuta Kohla, Angela Merkel kao vodeća figura Europe ne bi bila zamisliva."

„1990. godine je većina istočnih Nijemaca slijepo vjerovala Helmutu Kohlu", navodi Freie Presse. „U to vrijeme su oni trebali nekoga u čije su ruke mogli prepustiti svoju budućnost. Život je preko noći postao toliko kompliciran da je bilo dobro da je ovaj veliki, iskusni čovjek utjelovljavao pouzdanost i sigurnost. To da im je stanje opisao ljepšim nego što je bilo, bila je u najboljem slučaju prevara na koju su pristali prevareni."

„Njegova moć volje je legendarna, brojni su je osjetili, njegovo pamćenje također. Kohl nije zaboravljao ništa ni nikoga, u pozitivnom i u negativnom smislu. Niko nije tako dobro poznavao Kršćanskodemokratsku stranku kao on, njene ljude posebno", ocjenjuje Tagesspiegel. 

„Njegovi uspjesi mu se često s pravom pripisuju", navodi Badische Zeitung: „Ali oni su od njega napravili nepopustljivca koji je propustio trenutak za dostojanstveno napuštanje kancelarske funkcije. Nakon njegove smjene on je u aferi oko donacija uništio svoj ugled arogancijom i tvrdoglavošću. Iz napada prema europskoj politici Angele Merkel vjerojatno je govorila njegova zabrinutost za vlastitu političku zaostavštinu. Bio je velikan, ali i prognanik."

Karakterna crta bez koje ne bi bilo ni ujedinjenja

Helmut Kohl je unatoč svojim zaslugama za ujedinjenje Njemačke na kraju bio neobično razbijena politička figura, smatra Nuernberger Nachrichten. „Razlog tomu je posebice afera u CDU-u oko donacija. On je prešutio porijeklo 2,1 miliona njemačkih maraka koje su se pojavile u stranačkim kasama nakon njegove smjene. Navodno je donatorima obećao da će o tome šutjeti. Sumnje u ovu verziju su opravdane. I to je dovelo do jasnog kraha u odnosima sa CDU. Povremeno je Kohl bio usamljen – političar oko kojeg su svjetlo i sjene bili toliko blizu kao što je to rijetko slučaj", piše Nuernberger Nachrichten.

„Do svoje smrti nije naveo imena navodnih donatora novca za njegovu stranku kojima je dao svoju časnu riječ. Drugačije rečeno: On je jasno pokazao da je prema vlastitoj percepciji stajao izvan zakona. Nada da će afera oko donacija CDU jednom u potpunosti biti razjašnjena sada će vjerojatno biti pokopana skupa sa Helmutom Kohlom", piše Tageszeitung.

Kohl na početku nije imao razumijevanja za negodovanje zbog doniranog novca, prisjeća se Die Welt i piše: „On je u novembru 1989. godine izdržao pritisak kao skoro niko prije njega, kada se radilo o ilegalnim donacijama za njegovu stranku ostao je tvrdoglav. Kohl je sa svojom kvalitetom da ostane na nogama u aferi oko donacija ostao žilav i nepokolebljivo je napravio pogrešno. On nije mogao drugačije. Ostao je na svom kursu kada su se svi drugi kolebali, baš kao 1983. godine tokom raketne krize, 1989. godine tokom pada Zida, 1991. i 1994. godine u konfliktu oko novog europskog uređenja. A onda se sapleo na ovoj karakternoj crti. Da je nije posjedovao ne bi bilo bankovnih računa sa prljavim novcem. Ali ni ponovnog ujedinjenja Njemačke", piše Die Welt.