Faraon Kohl?

Helmut Kohl nije bio bilo ko, već jedna od najuticajnijih osoba njemačke savremene istorije. To se u inostranstvu može vidjeti mnogo jasnije nego u njegovoj domovini, gdje se nad nekrolozima nakon njegove smrti, objavljenim na portalima vijesti i društvenim mrežama, nadvio veo do sada neviđene suzdržanosti. "De mortuis nihil nisi bonum" - "o pokojniku sve najljepše", izreka je za koju se može reći da je opšteprihvaćena među građanima. No, i to se, kao i mnoge druge stvari, izgubilo u mreži.

I zato što Helmut Kohl nije bio bilo ko, za njega važe druga pravila nego za prosječnog građanina. Kada neko umre, nakon maksimalno 36 sati se njegovo tijelo odvozi u mrtvačnicu na groblju. Kohlova udovica je, međutim, Kohlovu dnevnu sobu u Oggersheimu u Ludwigshafenu opremila uređajima koji imaju funkciju hladnjače i tamo će držati njegovo tijelo sve do službenog pogreba, koji bi trebao biti 1. jula. To je, da tako kažemo, pomalo nekonvencionalan pristup, s obzirom na trenutni talas vrućina u Njemačkoj. No to je cijena, koju je Maike Kohl-Richter očito spremna da plati kako bi zadržala kontrolu nad time, ko Helmutu Kohlu smije odati posljednju počast. A prije svega, ko ne smije. Helmut Kohl je imao ekstremno dobro pamćenje i ništa nije zaboravljao. To je vidljivo i post mortem - nakon njegove smrti. Kohlova udovica je sada izvršitelj njegove posljednje želje.

To zna samo list Bild

Najtiražniji njemački list - tabloid Bild ima ekskluzivno pravo da izvještava o tome šta se događa u kući Kohlovih i kakvi su planovi za njegovu sahranu. Nije ni čudo, s obzirom da je bivši glavni i odgovorni urednik Bilda Kai Diekmann bio kum Kohlu na vjenčanju s Maike Richter i da je već više od deset godina s "kancelarom ujedinjenja" bio na "ti", iako bi mogao biti njegov sin. Zato se čak i posljednja slika Helmuta i Maike - mogla vidjeti samo u tom listu!

Zainteresirani čitatelj upravo preko Bild-a saznaje da je Kohl odlučio da ne bude sahranjen uz državničke počasti. Sahrana uz državničke počasti je uobičajena za ljude poput bivšeg njemačkog kancelara. Barem se Njemačka tako odnosila preme svojim dosadašnjim kancelarima i predsjednicima. Zašto Helmut Kohl to nije želio? O tome se može samo nagađati: Zato što je bio svjestan svoje posebnosti i zato što se mogao pouzdati da će njegov stari prijatelj Jean-Claude Juncker - predsjednik Europske komisije, za njega organizovati komemoraciju na evropskom nivou? To je prikladno za jednog počasnog građanina Evrope ali istorijski gledano je i novina. To se istoričaru Kohlu, koji je volio misliti u istorijskim dimenzijama, sigurno dopalo. Njemu, koji je u svom životu  u mnogim stvarima bio prvi ili najmlađi.

List Bild  je međutim proširio drugačiji način razmišljanja: Osoba, koja donosi odluku o aktu sahrane uz državničke počasti, je njemački predsjednik. To je već nekoliko mjeseci Frank-Walter Steinmeier. Isti taj Steinmeier je 1998, nakon što je Kohl zbog izgubljenih izbora morao otići sa vlasti, na funkciji kancelarskog ministra odnosno šefa ureda kancelara Gerharda Schroedera podnio krivičnu prijavu protiv Kohla zato što je pred Kohlov odlazak u velikom stilu uništena ogromna dokumentacija. U istrazi nije ništa otkriveno a Kohl je oslobođen svih optužbi. Ovdje je opet sjevnuo Helmut Kohl sa svojim "slonovskim" pamćenjem. Kakva je to bila sitnica s obzirom na njegove istorijske zasluge? Steinmeierova tadašnja krivična prijava sasvim sigurno nije mogla pomračiti istorijsku sliku o Helmutu Kohlu.

Brodom po Rajni

Sada bi "evropski akt" ukazivanja posljednje počasti preminulom njemačkom kancelaru Helmutu Kohlu trebao biti održan u plenarnoj sali Evropskog parlamenta u Strazburu. Potom bi se u katedrali u Speyeru trebala održati misa zadušnica. Brod sa kovčegom sa posmrtnim ostacima Helmuta Kohla bi trebao ploviti nizvodno rijekom Rajnom - od mjesta do mjesta. To podsjeća na sahranu Konrada Adenauera prije tačno 50 godina, kada je njegov posmrtni kovčeg brodom prebačen od katedrale u Kelnu do groblja u njegovom Rhöndorfu. A sada je Kohl u ulozi „Adenauerovog unuka”, iako to javno za života nikada nije želio priznati? Ta ceremonija sahrane, sve u svemu, djeluje "faraonski". Ona će sigurno snažno nastaviti da polarizira Njemačku. A time će i ta konstanta u političkom životu Helmuta Kohla nadživjeti njegovu smrt. 

Gdje će Kohl pronaći svoje posljednje počivalište? Jean Monnet - arhitekt Evropske zajednice koja je prethodila Evropskoj uniji i pored Kohla, jedini počasni građanin EU, sahranjen je u pariškom Panteonu. No, u Njemačkoj ne postoji slično mjesto za slavne ljude. U katedrali u Speyeru su pokopana četiri cara i nekoliko kraljeva. Helmut Kohl je volio ovu crkvu. Tamo će sada biti i pokopan. I to nam je kao "Breaking News" službeno saopštio list Bild. Kohlovo posljednje počivalište biće na starom crkvenom groblju, čiji je veći dio zelena površina koja nosi ime - Adenauerov park. Sve se dobro uklapa. A preimenovanje ovog parka moglo bi biti pitanje vremena.