Dugo čekanje na vize

„Stvari se moraju promijeniti ako treba da sve ostane po starom", piše Andreas Ernst za švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung: „Izgleda da je to saznanje dovelo do najnovije rokade u crnogorskoj politici. Milo Đukanović, na različitim funkcijama već 25 godina prvi čovjek male zemlje sa 625.000 stanovnika, ne želi da bude premijer. Na njegovo mjesto stupa Duško Marković, njegov zamjenik u predsjedništvu vladajuće DPS i bivši šef tajne službe [...]"

"Formalno odsustvo Đukanovića će malo toga promijeniti u ustrojstvu moći u Crnoj Gori. Niko ne može da se oslobodi uticaja moći i bogatstva koje su on i njegova porodica nakupili u posljednjih četvrt vijeka. U jednom intervjuu prije izbora, Đukanović je rekao da bi mogao da zamisli život bez politike – da nije oženjen njom. Ali, zbog tijesne prepletenosti države i privrede, za Đukanovića ne može biti odvajanja od politike."

„Izbori i formiranje vlade su ostali u sjenci neobičnih priča o navodnim pokušajima puča. Na dan izbora, vlada je prijavila da je uhapšena grupa od 20 teško naoružanih Srba. Rečeno je da je ona pod vođstvom jednog penzionisanog generala žandarmerije upala u zemlju da bi napravila krvoproliće i uhapsila Đukanovića. U podgoričkom zatvoru sada je 14 osoba koje je već posjetio crnogorski ombudsman. Policija još traga za jednim od vodećih zavjerenika iz srpske grupe. Bivši srpski šef žandarmerije tvrdi da mu je crnogorska policija namjestila igru..."

„Početkom nedjelje, srpska vlada je ovoj avanturističkoj priči dodala novo poglavlje: srpski organi bezbjednosti su u svoju mrežu uhvatili drugu grupu osumnjičenih, koju ni izdaleka nisu činili amateri kao ono okupljeni oko bivšeg žandarma. Navedeno je da su radili po instrukcijama jedne strane službe, da su operisali iz Srbije i da im je cilj bio Đukanović. Zaplijenjeno je, kažu, i 125.000 evra. Đukanović je odmah prihvatio nit priče i izrazio pretpostavku da zavjerenici imaju veze sa Moskvom [...] Đukanović već dugo koristi „rusku kartu" u odnosima sa Zapadom. Njegova stalna upozorenja na uticaj Moskve doprinijela su da će Crna Gora, iako nije slobodarska demokratija, uskoro postati najmlađi član NATO".

Magazin Špigel onlajn je objavio tekst o „ekonomskim izbjeglicama sa Balkana" pod naslovom: „Prekršeno obećanje Njemačke": „Njemačke firme često uzaludno nastoje da zaposle ljude sa Balkana. Čak i oni koji mogu da pokažu radni ugovor, često ne dobijaju vizu. Pri tome je njemačka vlada to obećala." „Prije godinu dana, u oktobru 2015, Njemačka je pooštrila pravo na azil kako bi suzbila dolazak ekonomskih izbjeglica sa Balkana. Istovremeno je njemačko tržište rada otvoreno za ljude sa Zapadnog Balkana."

„Pred njemačkom ambasadom u Prištini ljudi svakodnevno stoje u dugim redovima. Iz odgovora njemačke vlade na pismeno pitanje Zelenih u Bundestagu proizilazi da samo čekanje na termin za predaju dokumenata potrebnih za izdavanje vize u njemačkoj ambasadi u Prištini traje u proseku dva mjeseca. Još teža je situacija u Srbiji (2,5 mjeseca), Albaniji (3 mjeseca) i Bosni (3,5 mjeseca). Tome treba dodati dugo vremeza obradu i odgovor – od dva mjeseca i više. Onaj ko bude odbijen, pa uloži prigovor, mora da se strpi još više..."

„Ministarstvo spoljnih poslova u Berlinu kaže da se na Kosovu dugo čeka zato što tamo postoji veliki broj podnosilaca zahtjeva. Da je u Prištini već povećan broj članova personala, i da je tamo trebalo obezbijediti dodatni prostor za kancelarije i šaltere. Jedan portparol je rekao da ne postoje instrukcije da se zahtjevi obrađuju restriktivno ili bilo šta slično."