1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Dom donjih

"Rođen sam, živim i ne radim u Mostaru", glasila je jedna od izjava koje su se mogle čuti na Plenumu građana. Oni nakon demonstracija pokušavaju na skupovima da daju konture zahtjevima koje postavljaju političarima.

(Kako je protekao Plenum građana Sarajeva u Domu mladih u petak 21. 2.2014.)

Amfiteatralna dvorana Doma mladih na Skenderiji sastoji se od tri nivoa. Parter, prečnika 30-ak metara, ispunjava oko 200 stolica, i pred sam početak plenuma sve su popunjene. Okružuju ga dva prstena; srednji, uži, uzdignut za dva visoka stepenika, opremljen je udobnim kožnim sećijama iz kojih se kao iz loža može pratiti dešavanje na sceni i u parteru. Vanjski prsten uzdignut za još dva stepenika od ostatka prostora odijeljen je stubovima koji ograničavaju vidljivost. On je zamišljen je i kao promenada za nervozne, i kao stajališe za žedne. Ali ni jedan od dva šanka ne radi. Metalna pivska burad pripremljena su za transport. Barem 400 ljudi čeka da još jedan Plenum građana Sarajeva počne s radom.

To se događa predstavljanjem moderatorica i čitanjem pravila. Dvije djevojke samouvjereno stoje na parteru ispod bine i vode prisutne kroz prve tačke dnevnog reda. Insistiraju na rodno korektnom jeziku i to djeluje sasvim prirodno. Sve odluke donose se glasanjem svih prisutnih, niko ne može biti suzdržan, za odluku je potrebno polovina glasova plus jedan. Propuštaju da kažu koliko je to tačno, iako taj podatak imaju, jer su dežurni na ulazu, prilikom sigurnosne kontrole, vodili statistiku ulazaka. Kasnije, tokom nekoliko glasanja, uvijek uz par ruku dignutih za protiv, bez stavljanja prijedloga i formulacija na diskusiju, biće jasnije da organizatori plenuma doziraju demokratiju s namjerom da pojačavaju doze kad ljudi savladaju prve osnovne lekcije.

Na Plenumima svi građani imaju pravo da govore

Na Plenumima svi građani imaju pravo da govore

Ko gleda na sat?

Iako nekoliko puta naglase da je vrijeme za diskusiju ograničeno na 2 minuta, već prvi govornici, predstavnici plenuma iz Konjica, Fojnice i Mostara, i omladinka iz sindikata trgovine, stavljaju to pravilo na kušnju. Jezik medijskih fraza zvuči lažno u ustima stvarnih ljudi. Ali kojim drugim jezikom govoriti ljudima koje su mediji odgajali agilnije nego škola?

Prvi spontan aplauz dobija govornik koji počinje svoje obraćanje dosjetkom: Rođen sam, živim i ne radim u Mostaru.

Nakon tačke prijateljski pozdravi na dnevnom redu su izvještaji plenumskih grupa. Istupi njihovih glasnogovornika pokazuju da se između sjednica plenuma radi i neki ozbiljan posao, da neko i negdje čita hiljade papira građana, razvrstava ih tematski i usmjerava, da se jezik ulice prevodi u pravne procedure.

Pro bono advokati, izvještava predstavnica pravne grupe, već su pokrenuli procedure za ispitivanje slučajeva prekomjerne sile koju je policija primijenila u protestima 6. febrauara. Human Right Watch ima podatke o 19 takvih slučajeva.

Predstavnica medijske grupe poziva pisutne da doprinesu razvoju plenumskog portala zamišljenom kao mjesto pouzdanih i provjerenih informacija o radu plenuma.

Pogledajte video 04:09

Jelko Kacin komentariše stanje u Bosni i Hercegovini

Nove demonstracije ili formiranje stranke?

Najzad na red dolazi i vrijeme za prijavljene govornike. Moderatorice još jednom upozoravaju na dvominutno ograničenje i najavlju petnaestak imena. Prva izlaganja su uopštena i odražavaju opštu odanost protestima.

A onda mikrofon uzima visok i proćelav muškarac koji se predstavlja kao Matić. U ruci ima papir, ali ne čita iz njega. Počinje arogantno: neko vam ovo mora reći. Prvi povici negodovanja. Matić traži se se prestane sa blokadama saobraćaja. Zvižduci. Mikrofon trokira. Matić se snalazi i mirno uzima drugi. Vi ne predstavljate cijeli grad, nastavlja. Kanton ima 700.000 stanovnika, vi ste jedan promil... Povici negodovanja... Ako imate političku moć, organizujte se u stranku.... Zvižduci ga prekidaju.

Moderatorice pokušavaju da odbrane pravo svakoga da na plenumu govori i misli slobodno. Matić predaje mikrofon i polako napušta parter. U vanjskom prstenu nastaje gužva. Redari intervenišu. Protestaniti koji su danima na ulicama doživljavaju ovaj istup kao provokaciju. Jedan otvoreno, uz psovke, prijeti. Ostali ga smiruju.

Dalje se sve nastavlja u poželjnom registru. Tu i tamo iz kloparanja fraza iskoči poneki aforizam: Dok se krv ne prolije nećemo se liječiti... Pozivam Inzka da zaradi prvu platu u BiH... Najveći kriminalci u ovoj državi su sudije...

Pozivi na "mirno nasilje"

Treba li nastaviti blokade i demonstracije?

Treba li nastaviti blokade i demonstracije?

Niko nema ni želju ni potrebu da se vrati postavljenom pitanju: zašto je potrebno blokirati saobraćaj da bi se odblokirala administracija. Govornike koji pozivaju na mirno nasilje niko ne prekida zvižducima. Jedan obrazlaže koncept narodne banke, po ugledu na razvojnu, u kojoj bi bogate patriote štedjele a siromašan narod uzimao kredite uz kamatu od 3%. Ta bi banka bila zatvorena za tajkune. Ali pažnja prisutnih već popušta, malo ko ga sluša pribrano. Ponajmanje mjerilac vremena, koji ga ni nakon pet minuta ne prekida.

Plenum se završava nakon skoro dva sata rada. Broj prisutnih na kraju manji je nego na početku. Najviše puta ponovljena misao čini se da je najvažniji zaključak: pojaviti se sutra na protestima u što većem broju. Nova sjednica u utorak.

Sala se brzo prazni. U srednjem prstenu, na stolu ispred kožne sećije, jedan cijel đevrek u najlonskoj kesi, prepuna pepeljara i dvije zgužvane kutije cigareta, york i marlboro.

Radnici scene skidaju sa stropa iznad pozornice transparent na kome piše Plenum građana Sarajeva. Sutra je u Domu mladih na programu Kinđurijada.

Autor: Nenad Veličković

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić

Audio i video zapisi na tu temu