Djelimična korekcija Obamine politike

Špigel onlajn piše da su zbog odluke američkog predsjednika da pomiluje Čelzi Mening „Obamini protivnici užasnuti – što samo pokazuje koliko je ta odluka bila ispravna“. „U Čelzi Mening ne moramo vidjeti heroinu. Ona je osramotila SAD. A prilikom predaje neobrađenih dokumenata Vikiliksu je mogla da bude i opreznija. Ali, svojom odlukom da objavi vojne tajne, ona je učinila uslugu svojoj zemlji. Vratila je ludilo rata u svijest Amerikanaca i objelodanila male i velike zločine spoljne politike SAD. Video-snimak načinjen iz helikoptera koji je u Bagdadu osuo paljbu po civilima i dvojici reportera Rojtersa, do danas važi kao simbol za nedostatak mjere u operacijama u Iraku. Meningova je suočila svoju zemlju sa njenim greškama – i za to je trebalo da odleži 35 godina“.

„Mening, koja je rođena kao muškarac, proteklih godina je već mnogo ispaštala. Lako se zaboravlja da je ona već provela sedam godina u zatvoru. Prije suđenja je bila u samici i neljudski je fizički mučena. Bila je dodatno kažnjavana za korišćenje paste za zube čiji je rok trajanja istekao, ili zbog čitanja knjiga koje u zatvoru nisu bile poželjne. A za sve to vrijeme je vodila i borbu sa svojim identitetom. Dva pokušaja samoubistva pokazuju koliko je to sve moralo da bude brutalno“.

„Obama je vratio Meningovoj dio njenog dostojanstva. Time je i djelimično korigovao sopstvenu politiku. Jer u istinu spada i ovo: pravno gonjenje je u njenom slučaju bilo veoma surovo jer je Obamina vlada to tako htjela. I sada ne treba da se zavaravamo. To što je Meningova iznenadno pomilovana, ne znači da će se to desiti i sa Edvardom Snoudenom. Obamini ljudi su već pojasnili u čemu je razlika. Meningova je ostala u SAD, priznala ono za šta je optužena, i izašla je pred sud. Snouden je utekao u naručje protivnika – Putina. Pomilovanje? Nema šanse“, piše Špigel onlajn.

„Kakav je ovo bio gest?“ – pita se komentator dnevnika Velt: „Barak Obama, kome je potkraj mandata očigledno postalo jasno da će u istorijske udžbenike ući prije kao predsjednik riječi nego predsjednik djela, pomilovao je Čelzi Mening. Osobu koja je zbog veleizdaje bila osuđena na više decenija zatvora jer je predala strogo povjerljive depeše Vikiliksu. U maju će Čelzi, koja je u zatvor dospjela kao Bredli Mening, ponovo da se nađe na slobodi. Šta treba da znači taj signal? Obama će tako postići samo jedno: mnogi Amerikanci će još jače odbaciti njegove Demokrate.“

„Zar Obama ne osjeća koliko se udaljio od središta svoje zemlje, za koju veleizdaja – ne samo u svjetlu terorističke pretnje – nije samo mladalački nestašluk? Ovdje se ne radi o krađi jabuka. I pored toga, među američkim Demokratama postoji lijevo krilo za koje Meningova važi kao neka vrsta mučenice. Poklon u vidu pomilovanja neće biti uručen samo Meningovoj, on ide i u ruke ljevičarskih partijskih drugova. To je čin slatke naivnosti, koji teško da bismo mogli da povežemo sa Obamom. Kako će Demokrate da se tome raduju, a istovremeno da osude pomoć Vikiliksa Rusiji, ako se ona poslužila informacijama tog portala da bi manipulisala izborima u SAD?“

„Uzbunjivač Bredli Mening se sada zove Čelzi – da li je to namjerno tako zbog imena kćerke jedne poznate predsjedničke kandidatkinje Demokrata? U svakom slučaju može biti srećna što se nije odlučila za ime Ivanka!“, piše Velt.

A Štutgarter cajtung smatra da se sada „postavlja staro pitanje da li u pravnoj državi uopšte smije biti mjesta za pomilovanja. Nezavisnost sudova je važna tekovina, pomilovanja su relikt feudalne vladavine kada je kraljeva milost odlučivala o tome da li će neko da uživa ili da pati. U demokratiji može biti ekstremnih izuzetaka, ali ne treba da bude masovnih pomilovanja pred kraj mandata. To što su takve stvari radili i drugi američki predsjednici prije Obame, kao na primjer Bil Klinton, nije izvinjenje.“