1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Obama - miljenik većine nemački medija

12. januar 2017

Njemački dnevni listovi obilato komentarišu smjenu koja je na redu u Bijeloj kući i uglavnom žale zbog odlaska Baraka Obame. Od Donalda Trampa većina komentatora ne očekuje ništa dobro.

https://p.dw.com/p/2Vgki
USA Präsident Barack Obama Abschiedsrede in Chicago
Foto: Picture-Alliance/AP Photo/P. Ma. Monsivais

Mitelbajeriše cajtung (Regensburg) smatra da „sa svakim novim danom kojim se približava Trampovo stupanje na dužnost, prvi predsjednik crne boje kože u Bijeloj kući izgleda sve bolje. Amerikanci su u sumrak njegovog mandata ponovo otkrili onog političara koji je svojim Yes, we can! prije osam godina očarao naciju. Više od 50 odsto građana ga je tada podržavalo. Da su Amerikanci mogli da još jednom glasaju za njega, garantovano bi ga i po treći put izabrali za predsjednika. Kontrast u odnosu na vašarskog prodavca Trampa ne može biti veći."

Badišes tagblat (Baden-Baden) se pribojava da bi Tramp „mogao da dokine neke tekovine (Baraka Obame) kao što su Sporazum o klimi iz Pariza, sporazum sa Iranom o korišćenju nuklearne energije, ili zdrastveno osiguranje Obamaker. Obama je doprinio smanjivanju stope nezaposlenih u SAD, zbližavanju njegove zemlje sa Kubom i okončanju ratova u Iraku i Avganistanu. A minus je pad uticaja SAD u svijetu. To je, međutim, konsekventno i uklapa se u Obamin stav da neće počinjati nove ratove. Najveća rana koju nije uspio da izliječiti jesu rasni nemiri. U tom pogledu je bio neuspješan, što i sam priznaje. Ali, on svoje sunarodnike ipak podsjeća na snagu Amerike: demokratija i pomirenje interesa – što je istovremeno i jasna opomena njegovom nasljedniku Donaldu Trampu, koji hoće ponovo da podijeli društvo."

Veclarer noje cajtung (Veclar) se pozabavio i vijestima da ruska tajna služba ima informacije o Donaldu Trampu kojima bi Moskva mogla da ga ucjenjuje. „To baca svjetlost na agresivni rad tajnih službi Moskve. Prije nekoliko godina, u Hesenu je otkriven jedan par koji je radio za rusku tajnu službu. Operisao je metodama Hladnog rata, sa kratkotalasnim predajnikom i „mrtvim" poštanskim sandučetom – ali i sa vrlo skromnim uspjehom u očima svog nalogodavca. No, sada tajne službe u Rusiji pokušavaju da utiču na izbore na Zapadu. Mogućnost da bi jedan predsjednik SAD poput marionete u rukama bivšeg KGB-ovca Vladimira Putina mogao da bude ucijenjen, morala bi da izazove intenzivnu diskusiju."   

USA Donald Trump Pressekonferenz in New York City
Donalda Trumpa se mediji pribojavajuFoto: Getty Images/AFP/D. Emmert

Der noje tag (Vajden) primjećuje da su „očekivanja od političara groteskno velika – ako se mjere prema stvarnom manevarskom prostoru u demokratijama i prozaičnoj konstataciji da oni nisu nadljudi. Posebno ne u Americi, gdje predsjednik istovremeno treba da bude zamjena za kralja i narodni heroj... Očekivanja da će Obama ujediniti bijelu i šarenu, bogobojažljivu i liberalnu, svjetski otvorenu i protekcionističku, Ameriku, bilo je osuđeno na neuspjeh. Kapitalizam tipa Volstrit podstiče egoizam i partikularne interese – milijarder u Ovalnoj sobi će samo da produbi jaz."

Ninrberger cajtung (Nirnberg) konstatuje: „Sve i ako bilans Demokrate nije besprijekoran, već sada se vidi koliko će on mnogima bolno nedostajati. To što poslije čovjeka sa harizmom, čovjeka koji zrači, sada dolazi baš jedan autoritaran, koleričan egocentrik, za Obamu je gorko razočaranje. Ali, Obami u prilog govori to što on jeste zabrinut za svoje političko naslijeđe, ali još više za demokratiju u svojoj zemlji. Zato je Obamin oproštajni govor bio vatreni pledoaje za liberalnu Ameriku otvorenu prema svijetu."

Landescajtung (Lineburg) spada u rijetke novine koje primjećuju da „još nije sigurno da li su pozdravi iz Moskve lažne vijesti ili publicistička bomba".

A ljevičarski Junge Velt (Berlin) piše da je Obamin bilans „poslije osam godina u Bijeloj kući – katastrofalan: izuzev rudimentarnog javnog zdravstvenog osiguranja, nije ispunjena nijedna od nada u pravednije društvo: Obama će u mnogo većoj mjeri ući u istoriju kao predsjednik čiji je prepad na Libiju i čiji je rat dronovima donio smrt i uništenje. No, uz sve kritike na račun ubilačke politike Obamine administracije, ne može se zaobići ni podsjećanje na činjenicu da nijedan američki predsjednik nema mnogo uticaja – u odnosu na klasu milijardera koja je čvrsto u sedlu i na vojno-industrijski kompleks nepojmljivih razmjera, onaj ko se naziva najmoćnijih čovjekom na svijetu samo je tigar od papira."