1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Aušvic i „druga njemačka krivica“

Hubert Z. ima 95. godina. Duboka starost ga nije oslobodila pravne odgovornosti za učešće u smrtonosnoj mašineriji Aušvica. Njemačko pravosuđe time makar donekle ispravlja krivicu zbog pasivnosti prema zločincima.

U Nojbrandenburgu je u februaru sve bilo spremno za početak procesa, sudnica je bila krcata, mada su je već proširili zbog očekivane navale - napravili su dodatni koridor za kontrole i dodatnu prostoriju za novinare. Mediji iz Izraela i Sjedinjenih Američkih Država su najavili dolazak svojih ekipa. Sve zbog najavljenog procesa Hubertu Z. Međutim, upravo je on, optuženi, bio odsutan. Zbog visokog pritiska sudski ljekar je isključio njegovo pojavljivanje.

17. maj je dan kada će sud opet pokušati da rasvijetli ulogu Huberta Z. kao nekadašnjeg bolničara u Aušvicu.

Hubert Z. u vrijeme kada je bio pripadnik SS-jedinica

Hubert Z. u vrijeme kada je bio pripadnik SS-jedinica

Ostaje pitanje da li je on sposoban za proces. Ta dilema je pratila sve procese u kojima su optuženi sa više od devedeset godina starosti bili izvođeni na sud zbog saučesništva u zločinima prije više od 70 godina. Decenijama se njemačko pravosuđe nije zanimalo za one koji nisu učestvovali u direktnom ubijanju zatočenika nacističkih logora.

Stotine potencijalnih optuženika su u međuvremenu umrli bez izvođenja na sud. Mali broj osoba iz generacije zločinaca je još živo. Njima se sada sudi. Ta pasivnost pravosuđa se odavno zove „druga krivica Nijemaca“. Esesovci su imali 6500 stražara u Aušvicu, osuđeno ih je 49. Poređenja radi, Poljaci su za to vrijeme donijeli presudu u 700 slučajeva. U Aušvicu je ubijeno milion i sto hiljada Jevreja kao i desetine hiljada Poljaka, sovjetskih zarobljenika i Roma.

Hubert Z., član SS-a, bolničar i poljoprivrednik

Proces protiv Huberta Z. ima posebnu težinu jer je on zbog svog članstva u SS-u i uloge u Aušvicu već bio osuđen pred istočnonjemačkim sudom i odležao je četiri godine u zatvoru. Sa dvadeset godina javio se dobrovoljno u SS. Pošto su mu braća poginula i on ostao kao jedini preživjeli sin u porodici, nije se po tadašnjim propisima morao vratiti na front u svoju jedinicu, već je prekomandovan u sanitetsku jedinicu u Aušvic.

On tvrdi da tamo nije imao nikakvog kontakta sa logorašima, samo je bio zadužen za članove SS-a. Ali mu je bilo jasno kakva sudbina čeka zatočenike: „Naravno, svakom je bilo jasno šta se tu događa“. On je optužen za period od 15. avgusta do 14. septembra 1944., kada je u logoru ubijeno najmanje 3681 ljudi iz ukupno 14 vozova kojima su deportovani u Aušvic.

Hubert Z. je uhapšen 19. februara 2014. Tada je u cijeloj Njemačkoj po nalogu tužilaštva pretreseno na desetine stanova. Stanari, 24 muškarca i 6 žena, bili su pod sumnjom da su bili stražari u Aušvicu. Tri nedjelje je Hubert Z. bio u istražnom pritvoru, onda je podignuta optužnica. On je prema njoj učestvovao u održavanju smrtonosne mašinerije u Aušvicu. Sud je prvo odbio da pokrene proces protiv starca zbog njegovog zdravstvenog stanja. Tek kada se tužilaštvo žalilo višoj instanci u Rostoku, uslijedio je proces.

Emocije uoči suđenja

Uoči procesa sud je izazvao medijsku pažnju u cijeloj Njemačkoj kontroverznom odlukom da ne dozvoli da se jedan preživjeli logoraš pridruži optužnici. On je naveo da je njegova cijela porodica deportovana u Aušvic u vagonima voza koji nije bio na spisku 14 vozova obuhvaćenih optužnicom. I u ovom slučaju je sljedeća instanca intervenisala, pa se bivši logoraš ipak pridružio optužnici.

Tužilaštvo i odbrana su se u javnosti upuštali u čarke. Peter-Mihael Distel, posljednji ministar pravde DDR-a i jedan od tri advokata u timu odbrane Huberta Z. rekao je da je pokretanje procesa smrtna presuda za njegovog branjenika. Preživjeli logoraši su bili ogorčeni. A tužilaštvo je reagovalo oštrom tvrdnjom da Hubert Z. uzima lijekove koji mu podižu pritisak, kako bi ga ljekari proglasili nesposobnim za proces.