1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Kasna pravda: nacisti pred sudom

Oni imaju preko 90 godina i tek sada, 70 godina nakon Drugog svjetskog rata, suočavaju se sa svojom nacističkom prošlošću. Njemačkoj predstoje posljednja suđenja nacističkim zločincima.

Rajnhold H. ima 94 godine. Kada je kao čuvar radio u koncentracionom logoru Aušvic, imao je dvadeset. Bio je pomagač u nacističkom ubilačkom aparatu. Prema podacima tužilaštva, jedan je od odgovornih za ubistvo najmanje 170.000 ljudi. Njemačko sudstvo dopustilo je da muškarci kao što je on godinama prođu nekažnjeno. Sada, 71 godinu kasnije, počinje sudski proces tom bivšem pripadniku SS-jedinice „Totenkopf-Sturmbann“.

To nije jedino suđenje na sudu u Detmoldu. Od oko 6.500 SS-čuvara Aušvica, do sada je osuđeno samo njih 49. Sudstvo, koje je zakazalo, već odavno važi za „drugi grijeh“ Nijemaca. Poređenja radi: poljski sud osudio je oko 700 pripadnika SS-jedinica iz Aušvica.

Aušvic, sinonim za Holokaust

Kada je Crvena armija 27. januara 1945. stigla do logora Aušvic u blizini Krakova u današnjoj Poljskoj, u logoru se nalazilo još oko 7.000 ljudi. Neposredno prije toga, SS je ubio većinu od 60.000 logoraša, dok su drugi krenuli na takozvani „marš smrti“ u pravcu Zapada.

Između 1940. i 1945. godine, u Aušvicu je ubijeno između 1,1 i 1,5 miliona ljudi: muškarci, žene, djeca su na smrt su prebijani, streljani, odvođeni u gasne komore. Sve to je birokratski dokumentovano, kao naprimjer „specijalni tretman“.

Nakon rata, ti zločini su u zapadnonjemačkoj javnosti skoro dvadeset godina bili tabu-tema. Prije svega za sudstvo. Moto je glasio „prošlost treba da miruje!“ Duh ere Adenauera – dakle vrijeme prvog saveznog kancelara od 1949. do 1963. godine – obilježili su široko rasprostranjena amnezija ili aktivni napori za denacifikaciju.

Deutschland Auschwitzprozess in Frankfurt am Main Gerichtssaal

Frankfurt na Majni, 20. decembar 1963: Početak procesa za Aušvic

Državni tužioci i sudije sa nacističkom prošlošću u prvim decenijama mlade savezne republike, bili su upadljivo neaktivni u suočavanju sa nacističkim zločinima. Nedjelovanje je bilo dovoljno. Samo u Donjoj Saksoniji i Sjevernoj Rajni Vestfaliji, 80 procenata sudstva bilo je pristrasno.

Fric Bauer nije bio jedan od takvih. Bauer, kao hesenski državni tužilac je inicijator frankfurtskog sudskog procesa za zločine u Aušvicu. Jevrej, preživjeli logoraš i socijaldemokrata, odlučno je tragao za ratnim zločincima. Već 1959. godine Vrhovni sud je Baueru povjerio odgovornost za suđenje u Aušvicu.

Sizifov posao u Ludvigsburgu

Suđenje je moglo da počne 1963. godine i zato što je 1958. godine u Ludvigsburgu otvorena glavna kancelarija za otkrivanje nacističkih zločinaca. Do tada su ratni zločinci gonjeni samo parcijalno i nekoordinisano. Ali i u toj službi je istraga ubrzo došla do samopostavljenih granica.

Radilo se samo na slučajevima u kojima su pojedinačni konkretni zločini mogli da se dokažu. Rezultat te dugogodišnje prakse bio je taj da su optužnice samo rijetko bile podizane. Savezni vrhovni sud je još 1969. godine odlučio da nisu svi koji su imali veze sa ubilačkom mašinerijom koncentracionog logora bili i odgovorni za te zločine.

To se promijenilo 2011. godine, kada je Džon Demjanjuk pred sudom u Minhenu bio optužen za saučesnika u ubistvu. Ukrajinac je u nemačkom zarobljeništvu pristupio SS-u i postao čuvar u logoru Sobibor.

Deutschland Prozess Oskar Gröning in Lüneburg Urteil

Oskar Grening u julu 2015. pred sudom u Lineburgu

Već samu službu u tom logoru, sud je ocijenio kao pomaganje u ubijanju. Konkretno ubistvo zatvorenika od strane Demjanjuka nije moralo da se dokazuje. Osuđen je na pet godina zatvora. Umro je godinu dana kasnije, u 91 godini. Ta presuda je bila prekretnica. Od tada je pojačano počelo da se istražuje protiv čuvara logora. Počela je trka s vremenom.

Poslednji slučajevi

Pravda sve češće dolazi prekasno. Kao na primjeru bivšeg stražara logora smrti Belzec, Samuela Kunca. Optužnica ga tereti za ubistvo deset ljudi i pomaganje u ubistvu 430.000 drugih zatvorenika. Kunc je umro 2010. godine, prije nego što je suđenje počelo. Iste godine sud u Ahenu je izrekao doživotnu zatvorsku kaznu Hajnrihu Beru. On je 1944. godine kao pripadnik SS-odreda smrti ubijao holandske civile. Ber je umro iza rešetaka 2013. godine.

Pažnju javnosti privuklo je i

suđenje Oskaru Greningu

, koje je završeno u julu 2015. godine. On je osuđen na četvorogodišnju zatvorsku kaznu zbog pomaganja u ubistvu 300.000 ljudi. Taj 94-godišnji „knjigovođa Aušvica“ priznao je da osjeća moralnu odgovornost za ubistva u Aušvicu. Sud je potvrdio: ljudi poput Greninga su temeljno, efektivno i nemilosrdno doprinijeli funkcionisanju mašinerije za ubijanje.

Presuda još uvijek nije pravosnažna, jer Savezni sud ove godine još mora da odluči o reviziji. Ukoliko odluči da je moguće osuditi za pomaganje u ubijanju i one koji su radili u koncentracionim logorima, usljediće još suđenja protiv nacistista koji su zašli u duboku starost. I ona će zaista biti i posljednja.

Preporuka redakcije