1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Čovek sa porukom

Schliess Gero Kommentarbild App
Gero Šlis
8. oktobar 2015.

Zvanična poseta Obami, lepo. Ali šta će ostati od Gaukovog nastupa u Beloj kući? Prijateljstvo, uvažavanje i – mnoga pitanja, smatra dopisnik DW iz Vašingtona Gero Šlis.

https://p.dw.com/p/1GkLs
USA Philadelphia Rede Joachim Gauck
Foto: picture-alliance/dpa/W. Kumm

Joahim Gauk, predsednik Nemačke, je primljen u Ovalnoj sobi. Mnogim Nemcim, već to je dovoljno. Takođe je primećeno da se Gauk sa predsednikom Obamom zadržao duže nego što je to prvobitno bilo planirano. Poslednji put je nemački predsednik primljen u Beloj kući pre 18 godina – bio je to Roman Hercog. Neki kažu da je pauza bila preduga i da je to znak nedostataka pažnje i poštovanja Amerikanaca.

Ali takvo diplomatsko cepidlačenje potpuno je nepotrebno. Ono potiče iz vremena kada su Nemci bili nesigurni i nervozno priklonjeni SAD. Da se to promenilo, može da se vidi svakoga dana u vestima iz sveta. Nemačka je sada samouverenija i tražena kao nikada pre: kriza u Ukrajini, nuklearni pregovori sa Iranom, Sirija… Nemci ne moraju da brinu zbog nedostatka pažnje, već da ne budu preopterećeni.

Obamina zahvalnost odnosi se na Gauka i – Merkel

Nema sumnje, susret Obame sa Gaukom zamišljen je kao gest poštovanja – ne samo za predsednika koji kao niko drugi simbolizuje nemačko jedinstvo, već i za pastora i bivšeg šefa Institucije za dokumentaciju organa Štazija, koji zrači moralni autoritet. Američki predsednik poštovanje je izrazio i prema svom glavnom savezniku u Evropi – a to se posebno odnosi na kancelarku Merkel, koja je Gauku verovatno otvorila vrata ka Beloj kući.

Schliess Gero Kommentarbild App
Gero Šlis, DW Vašington

Druga poruka mnogo je važnija i stiže dolazi od samog Gauka: jasnije nego što bi to uradila kancelarka Merkel, predsednik je Amerikance podsetio na njihovu posebnu odgovornost u izbegličkoj krizi. Jer, i američke vojne intervencije na Bliskom istoku prouzrokovale su haos i kretanje izbeglica. To je bio jedan od najvažnijih političkih momenata Gaukovog putovanja u SAD. Obama je nažalost na to odgovorio samo floskulama – iako je tačno analizirao da izbeglička kriza na duge staze preti političkoj stabilnosti u Nemačkoj.

Nikad ovo prijateljstvo nije bilo tako važno kao danas

Važnije od primanja dodatnih izbeglica jeste da Obamina administracija pod visokim pritiskom radi na političkom rešenju. Ali to nije polje za saveznog predsednika, već za kancelarku. Njen otvoreni kanal ka Putinu, za Obamu je jednako vredan kao i nemački posebni kontakti sa Iranom, koji su bili važni u nuklearnim pregovorima.

Joahim Gauk je, prilikom posete SAD, pokušao da ukaže da, pored aktuelne političke situacije, ne treba zaboraviti ni širu sliku. On je sa velikom odlučnošću govorio o istoriji nemačko-američkog prijateljstva. Njegova poruka skeptičnoj publici kod kuće je jasna: nikad to prijateljstvo nije bilo tako važno kao sada. S obzirom na veliki broj kriza širom Evrope, angažman Sjedinjenih Država važniji je nego ikada. Gauk je pozvao Amerikance da ne okreću leđa starom kontinentu jer Evropljani su daleko od toga da mogu sami da reše svoje krize i konflikte u istočnom i južnom susedstvu. Izbeglički talas izazvan sirijskim sukobom samo je najnoviji primer.

Apel Amerikancima da se u Evropi angažuju više, a ne manje, nije dobro primljen u Beloj kući zato što je Obamina strategija upravo da se teret svetske sile rasporedi na više leđa. Kad se malo bolje razmisli, apel koji je uputio Gauk znak je slabosti Nemačke i Evrope jer Evropa i Nemačka nemaju strategiju za bezbednosnu politiku koja uključuje istočnu Evropu i Mediteran. Ali to nije zadatak saveznog predsednika.

Gaukov zadatak jeste da poruke formuliše rečima i gestovima. Na svom putovanju u SAD, on je uradio upravo to – ne u potpunosti uspešno, ali svakako angažovano.