1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zrenjanin ili Petrovgrad?

19. mart 2018.

Zrenjaninci bi uskoro mogli na referendum: hoće li i dalje živeti u Zrenjaninu ili će ponovo biti građani Petrovgrada. Ime Petrovgrad simbolizuje srpsku prevlast u Vojvodini kaže za DW istoričar Milivoj Bešlin.

https://p.dw.com/p/2uZ8O
Milivoj Beslin
Foto: DW/S. Kljajic

Inicijativu za promenu imena pokrenulo je lokalno udruženje građana „Petrovrad", a lokalne vlasti su o tome zatražile mišljenje Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu. Za to vreme, debata u javnosti se usijala – čije ime više oslikava vrednosti grada na Begeju.

DW: Ako su nazivi gradova simboli vrednosti, koje vrednosti oslikava ime Zrenjanin, a koje Petrovgrad?

Milivoj Bešlin: Uvek su imena gradova, ulica, trgova, spomenička kultura obeležja određenih vrednosti. Istorija je mnogostruka i uvek je pitanje čega iz te mnogostrukosti želimo da se sećamo, koje vrednosti želimo da negujemo i koju vertikalu sledimo. Posle sedam decenija koliko grad nosi ime Zrenjanin, ono je ušlo u same temelje identiteta svih njegovih građana i promena tog imena bilo bi zadiranje u temeljno identitetsko pitanje za svakog građanina.

Zrenjanin nesumnjivo simboliše vrednosti antifašizma. Žarko Zrenjanin nikada nije bio deo vladajućeg establišmenta. Nije dočekao kraj rata, poginuo je u borbi protiv fašizma i bio je predvodnik antifašističkog ustanka u Banatu. On je u pravom smislu simbol antifašizma i njegove beskompromisne borbe. S druge strane, on je i simbol borbe za ravnopravan položaj Vojvodine u Jugoslaviji. On je kao neko ko je bio u najvišem partijskom vrhu, u međuratnom periodu zabranjene ilegalne i progonjene KPJ, formulisao stav da Vojvodina, uzimajuću u obzir njene ekonomske parametre, nacionalnu strukturu i istorijske specifičnosti, ne može bez posledica biti uključena ni u jednu buduću federalnu jedinicu, već bi njen položaj trebalo da bude ravnopravan sa ostalima. Mislim da je to takođe nešto što današnjim vlastodršcima vrlo smeta.

DW: A koje onda vrednosti simboliše Petrovgrad?

Milivoj Bešlin: Ime Petrovgrad simbolizuje jednonacionalnu – srpsku – prevlast u Vojvodini. Naime, 1934. godine, neposredno pred ubistvo kralja Aleksandra Karađorđevića, Gradsko veće Velikog Bečkereka je zamolilo kralja da im da odobrenje da se njihov grad preimenuje u Petrovgrad. Oni su tu odluku doneli aklamacijom i bez diskusije, da bi početkom 1935. Kraljevska banska uprava Dunavske banovine i zvanično preimenovala Veliki Bečkerek u Petrovgrad. To je falsifikat koji postoji kod zagovornika imena Petrograd – stav da je to doneseno u jednoj tobožnjoj demokratskoj proceduri, a da je 1946. urađeno pod totalitarizmom. Treba imati u vidu da je u trenutku kad oni to traže, u Kraljevini Jugoslaviji na delu jedna surova i represivna diktatura kralja Aleksandra i da je sam Toša Rajić koji je predložio Gradskom veću da se promeni ime, bio poslanik u jednom izrazito autoritarnom i nedemokratskom poretku i da je do tog poslaničkog mesta došao u izbornom procesu koji je imao sve oblike državnog terora. Tako da kada govorimo o Kraljevini Jugoslaviji, moramo da se vratimo u nešto što je realna istorija, u to da je reč o jednoj državi ogromne represije i korupcije, o državi koja već pokušava da se približi fašističkim silama, koja u drugoj polovini tridesetih godina otvara prve logore za političke neistomišljenike. 

DW: Odakle toliki otpor antifašističkoj tradiciji?

Vladajuća ideologija u Srbiji je nacionalizam, i to ne od 2012. godine, nego od uvođenja višestranačja, kada smo dobili stranački pluralizam, ali u stvari jedan društveni monizam gde su manje-više i vlast i opozicija izlazile iz tog nacionalističkog i velikosrpskog šinjela. U državi gde je nacionalizam vladajuća ideologija, antifašizam ne može biti dominantna vrednost. Umesto antifašizma, ovde je još devedesetih godina instalirana ideologija anti-antifašizma, negiranje antifašističke tradicije i njegove suštine, gde se samo na retoričkom i manifestnom nivou poziva na antifašističku tradiciju, a zapravo je sve učinjeno da se te vrednosti derogiraju, preinače i da se jugoslovenski antifašistički pokret i u svetu proslavljena antifašistička borba partizana banalizuje ili nacionalizuje.

Kada je u pitanju sama promena imena Zrenjanina, ali i drugih gradova, ulica, trgova, rušenja spomenika, to je jedan proces koji je u istoriji dobro poznat od antičkih vremena. To je takozvano brisanje iz pamćenja damnatio memoriae, gde je svaki novi vladar ili ideologija imala potrebu da pokaže kako istorija počinje od njih, a imena prethodnika su brisana. U antičko vreme su brisani natpisi u kamenu, a sada to izgleda tako što se menjaju imena antifašističkiih boraca.

Serbien Proteste gegen Floss Restaurant in Zrenjanin
ZrenjaninFoto: DW/N. Cukucan

DW: Umesto toga, veličaju se neki drugi istorijski periodi. Kralj Petar dobiće spomenik i u Novom Sadu, najavljuje se veliko obeležavanje stogodišnjice prisajedinjenja Vojvodine Srbiji i otvaranje Muzeja prisajedinjenja. Postoji li ponovo trend posrbljavanja Vojvodine?

Milivoj Bešlin: Apsolutno! Mi smo videli kad je 2012. godine došla nova vlast, prvo u Republici, a onda i u Gradu Novom Sadu, jedna od najvažnijih stvari je bila da se natpisi na gradskim autobusima prebace s latinice na ćirilicu. Nisu autobusi bili ni bolji, ni lepši, ni čistiji, nisu kupili nove autobuse, gradski saobraćaj nije bio prijatniji za građane, ali su natpisi bili ćirilični. Kad je došla nova pokrajinska vlast 2016. godine, prvo što su uradili, ukinuli su odluku o osnivanju Vojvođanske akademije nauka i doneli nove, takozvane tradicionalne simbole, koji su čist istorijski falsifikat. U pitanju su srbijanski obrenovićevski simboli koji nemaju nikakve veze s Vojvodinom. Kod srpskog nacionalizma postoji jedna vrlo jasna intencija, a to su stalni pokušaji nacionalizacije i srbizacije Vojvodine. Ideja je izvršiti glajhšaltung, ukinuti svaku specifičnost i samobitnost Vojvodine, svaki njen regionalni istorijski identitet, prevrednovati i izjednačiti sa ostatkom Srbije i samim tim njenu autonomiju učiniti besmislenom i neopravdanom, pa je onda i  ukinuti. To je kontinuitet sprskog nacionalizma koji postoji još od međuratnog perioda, kad su nacionalistički ideolozi pravili ozbiljne planove kako „nacionalizovati severne krajeve". Ti planovi o etničkim čišćenjima i pojačavanju srpskog etničkog elementa u Vojvodini su propali zbog početka Drugog svetskog rata, ali vidimo da se danas sprovode drugim sredstvima.

DW: Inicijatori su istakli da bi promena imena značila i poštovanje činjenice da su Srbi u Zrenjaninu većinski narod. Protivnici upozoravaju da bi se tim potezom destabilizovali etnički odnosi u Vojvodini. Kako se ovakve inicijative odražavaju na odnose među narodima?

To će neminovno izazvati povećanje etničke distance. Šta znači da bi trebalo priznati da su Srbi većinski narod? Ko je to ikada osporavao ovde? I Žarko Zrenjanin je bio Srbin i nije to osporavao. Ne vidim da će ime Petrovgrad biti srpskije od imena Zrenjanin, ali će brojnim građanima nesrpske nacionalnosti koji žive u Zrenjanu njihov grad učiniti manje njihovim. Očito da se želi poraz na Kosovu, poraz u ratovima devedesetih kompenzovati Vojvodinom kao novim ratnim plenom.To je upravo funkcija koju bi ime Petrovgrad trebalo da ima – jedne nasilne i napadne srbizacije grada, što će neminovno u Zrenjaninu koji je uvek bio multietnička sredina povećati međuetničku distancu i nepoverenje nesrpskih naroda, jer nije reč samo o imenu, već o jasnoj nameri s kojom se ide u promenu.

DW: Kritičari kažu da je namera i da se raspravom o imenu skrene pažnja sa drugih važnih tema, pre svega sa pitanja zrenjaninske vode. Delite li to mišljenje?

Kada jedna vlast ne može da ponudi bolju budućnost, ona nudi „bolju" i „slavniju" prošlost. Tu „bolju prošlost" ona nudi falsifikovanjem i zloupotrebom istorije. To je jedna od zakonomernosti koju bih mogao da uočim – svaki režim koji nije imao šta da ponudi u sadašnjosti, okretao se prošlosti, pravio je „monumentalnijom" i nudio je kao svoj program umesto vizije boljeg života. To radi i ova vlast.

DW: Iz ministarstva ipak kažu da je prema Statutu Grada referendum o promeni imena obavezan. Koji bi onda mogao da bude epilog ove priče?

Milivoj Bešlin: Kako god da se završi, građani moraju da budu pitani za to. Ako im uskrate referendumsko pravo, onda oni svoj stav moraju iskazati u javnom prostoru. Samo veliki broj ljudi okupljen u javnom prostoru je politička činjenica. Takođe, ne bi trebalo previše okretati glavu ka Beogradu i gledati šta će da uradi centralna vlast. Još manje bi trebalo predsednik Vučić da presuđuje, preko glava njegovih građana, kako će se zvati grad u kome žive. Ako pokušaju ime da promene silom, ne konsultujući građane, bilo bi to flagrantno nasilje nad građanima Zrenjanina i građani sami moraju da pruže otpor, a jedini efikasan otpor može biti protest, građanska neposlušnost i slično. Pošto vidimo kako se institucije zatvaraju jedna po jedna, kako se mediji zatvaraju, društvo bi trebalo podsećati na pravo suverenog naroda na pobunu kada ne ostane nijedan drugi način da se  stvari menjaju i kanališu redovnim institucionalnim putem.

Milivoj Bešlin (1979.)je doktor istorijskih nauka i rođeni Zrenjaninac. Radi kao naučni saradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju. U svojim stručnim radovima je, između ostalog, istraživao političku i društvenu istoriju socijalističke Jugoslavije, studij nacionalizma, nacionalno pitanje u Srbiji u drugoj polovini 20. veka, prоblеm аntifаšizmа i istоriјskоg rеviziоnizmа i аutоnоmiјu Vојvоdinе u јugоslоvеnskоm fеdеrаlizmu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android