1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zašto Nemačka izvozi podmornice u Izrael?

5. jun 2012.

„Uzbuđenje oko isporuka podmornica Izraelu – iznenađuje. Jer, Berlin, kada je u pitanju izvoz oružja, na svetskoj rang-listi zauzima jedno od najviših mesta. A i trgovina oružjem sa Izraelom nije novost...“

https://p.dw.com/p/1582d
Foto: picture-alliance/dpa

Podmornice koje se najvećim delom proizvode u Nemačkoj i isporučuju Izraelu, naručilac može da opremi i nuklearnim raketama. Evo kako to komentarišu nemački dnevni listovi:

Noje osnabriker cajtung (Osnabrik): „Uzbuđenje oko isporuka podmornica Izraelu – iznenađuje. Jer, Berlin, kada je u pitanju izvoz oružja, na svetskoj rang-listi zauzima jedno od najviših mesta. A i trgovina oružjem sa Izraelom nije novost. Bilo da se radi o tenkovima, ratnim brodovima ili podmornicama: nemačke firme time zarađuju milijarde evra. Svake godine. Vrednost izvoza za 2010. je iznosila dve milijarde evra – dvostruko više nego 2009. Ako se to nastavi u vidu trke sa međunarodnom konkurencijom, vizija američkog predsednika Baraka Obame o svetu bez atomskog oružja će ostati utopija. Uz sve suvišne floskule koje su se umešale u ogorčenje, mora se reći da i nemačka vlada olako pristupa problemu. Kada govori da samo održava kontinuitet nemačkih isporuka oružja Izraelu i kako su nemačko-izraelski odnosi nešto posebno, onda to nije dovoljno. Tačno je da nijednoj zemlji, pa ni Izraelu, ne može da se propisuje kako će opremiti isporučena ratna oruđa. Ali, u slučaju Izraela, malo detaljniji pogled ne bi trebalo da bude tabu…“

Berliner cajtung (Berlin): „Izrael je tako mali da može biti uništen malim brojem atomskih bombi. Samo podmornice omogućuju toj zemlji delotvorni efekat zastrašivanja, jer mogu biti korišćene kao oruđe odmazde. To je sposobnost uzvratnog udara, kako bi to rekli u vojnom žargonu. To je i najvažnije osiguranje Izraela za slučaj da neka zemlja koja je prema njemu neprijateljski raspoložena jednog dana zaista bude imala atomsku bombu. Ovim podmornicama, Nemačka nije dala Izraelu u ruke novo oružje za napad – toga ta zemlja ima već dovoljno. Podmornice su sredstvo za poslednju, očajničku odbranu. Nemačka je u istorijskoj obavezi da pri tome pomogne.“

Strah od nepoznatog

Nadregionalni dnevnik Zidojče cajtung (Minhen) objavio je članak pod naslovom „Moć nagoveštaja“ – uvodna rečenica glasi: „Već godinama se zna da Izrael ima više od sto nuklearnih bojevih glava – ali niko ne govori o tome, pa je efekat zastrašivanja tim veći“. „Već decenijama, Izrael neguje dvosmislenu nuklearnu politiku. Posedovanje bombe, o kome više nema sumnje, niti se potvrđuje niti opovrgava. Tajna se čuva jer ima svoju svrhu. Kada bi čitav svet znao da Izrael ima bombu, bio bi postignut cilj zastrašivanja atomskim oružjem. (…) Ali, ni zavet ćutanja ne može da se održava dugo. To što se danas ponešto zna o nuklearnom programu jevrejske države, znači da je informacija o tome negde procurila. Javno i širom sveta se početkom osamdesetih godina govorilo o bombi iz Dimone. Mordekaj Vanunu, bivši službenik tog postrojenja, stavio je tajna dokumenta na raspolaganje Sandej tajmsu. Vanunu je zbog toga morao da ispašta kao atomski špijun i u Izraelu je zato bio u zatvoru 18 godina. Ali, stvar je prelomljena – tema je u međuvremenu i naučno istražena o čemu svedoče dve knjige Izraelca Avnera Koena. Doduše, on radi u SAD.“

„Pošto demantovanje nema svrhe, Izrael već duže vremena crpi snagu upravo iz sumnji o tome da ima atomsku bombu. Strah od nepoznatog je veći nego strah od poznatog, misao je koju je još pre 40 godina formulisao Efraim Eskulaj – on je više od 40 godina radio za izraelsku Komisiju za nuklearnu energiju. U toj igri se očigledno isplati povremeno zaviriti u nuklearni ponor kako bi se učvrstio zastrašujući efekat. Ako treba, i reporteru Špigela će biti dozvoljeno da bude gost na jednoj od podmornica koje je Nemačka isporučila Izraelu – pa da se stalno podseća da ona može da nosi i nuklearne rakete. Jer, ne može da šteti stalno podsećanje Teherana na to da takve rakete bez problema mogu da stignu do Irana.“

Pripremio: Saša Bojić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković