1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zašto je baš Iran sporan?

4. oktobar 2009.

Saglasan sam da Iran nastoji da postane nuklearna sila. Međutim, smatram da je to sasvim normalno, neizbežno i ni u kom slučaju ne predstavlja geopolitičku katastrofu, piše analitičar Imanuel Valerstin.

https://p.dw.com/p/JxOl
Foto: AP

Američka politička desnica i Izrael smatraju da je Iran oduvek obmanjivao, da obmanjuje i sada i zbog toga mora biti oštro kažnjen. Da li smo zbog toga na pragu novih sankcija - od strane SAD ili Izraela uz prećutnu saglasnost SAD? Ne mislim tako. Mislim da sve što se dešava jeste ogroman blef svih i iz raznih razloga.

Počnimo od Irana. Oduvek sam bio saglasan sa američkom desnicom i Izraelom da Iran nastoji da postane nuklearna sila. Moje mišljenje razlikuje se od njihovog u tome što smatram da je to sasvim normalno, neizbežno i ni u kom slučaju ne predstavlja geopolitičku katastrofu.

Nuklearne sile kao susedi

Ahmadineschad
Nepopustljiv - iranski predsednik Mahmud AhmadinedžadFoto: AP

Sa stanovišta Irana u susedstvu su tri nuklearne sile – Izrael, Pakistan i Indija, koje ne samo da nisu potpisale sporazum o neširenju nuklearnog oružja, nego raspolažu tim oružjem i to u velikim količinama. Međutim, nijedna od tih zemalja nije optužena da „krši norme međunarodne zajednice“.

Dakle, pitaju u Teheranu, zašto je izabran baš Iran? Za razliku od te tri zemlje Iran je potpisao sporazum o neširenju nuklearnog oružja i do sada nije prekršio nijednu od njegovih odredbi. Uprkos tome, optužen je zbog mnogo manjeg kršenja međunarodnih normi od pomenutih zemalja. Predsednik Luiz Inasio Lula da Silva kaže da Brazil takođe obogaćuje uranijum i da smatra da nema ničeg lošeg u tome što to čini i Iran.

Zašto je predsednik Barak Obama tek sada saopštio da Iran gradi i drugo postrojenje (kod Kuma) iako za to zna već neko vreme? Kaže da je prvo želeo da bude potpuno siguran u tačnost podataka tajnih službi.

Propaganda i realnost

Iransko postrojenje za obogaćivanje uranijuma u Natancu snimljeno iz satelita
Iransko postrojenje za obogaćivanje uranijuma u Natancu snimljeno iz satelitaFoto: AP

Međutim, jasno je i da je predsednik meta napada desnice zbog reforme zdravstvenog osiguranja i navodnog oklevanja da pošalje još vojnika u Avganistan. Zauzimanjem oštrog stava prema Iranu on štiti desni bok.

Isto bi moglo da se kaže za Iran. Predsednik Ahmadinedžad, ima takođe izvesnih problema na unutrašnjem planu. Oštar stav prema Zapadu pomaže mu da iskoristi nacionalna osećanja, pogotovo ako ga Zapad primorava da bude oštar.

Rusija i Kina su oduvek tvrdile da bi oštrije sankcije bile kontraproduktivne, ali ne žele da idu predaleko u suprotstavljanju SAD. Zato će najverovatnije i dalje biti spore i dvosmislene.

Što se vojne akcije tiče, razmotrimo sledeće: SAD su suočene sa zahtevom da značajno povećaju broj vojnika u Avganistanu. Imajući u vidu situaciju u toj zemlji ko će u SAD podržati vojnu operaciju protiv Irana? A Izraelcima, bez obzira na njihove želje i strahovanja, neće biti dato neophodno odobrenje za prelet.

I gde smo posle svega toga? Svet je u pat poziciji. Mnogo reči i veoma malo akcije. Da li je to ono što želi Ahmadinedžad? Verovatno. Da li će američka desnica i Izrael to osuditi? Verovatno. Može li predsedik Obama išta da učini kako bi promenio situaciju? Ne vidim šta. Propaganda nije isto što i stvarnost.

iht/nb/idj