1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Putovanja

Voz ili avion – koliko nas zaista košta let?

3. septembar 2018.

Letovi se često čine kao brža i jeftinija opcija za putovanja. Ali taj utisak vara, kako su pokazala istraživanja DW. Kad se uračunaju čekanja i zagađenje životne sredine, onda stvarni troškovi izgledaju sasvim drukčije.

https://p.dw.com/p/34DEl
Foto: picture-alliance/dpa/H.-C. Dittrich

Potrebno je samo par klikova na internetu i odmah se može saznati koliko košta avionska karta recimo iz Beograda do Dortmunda. Niskobudžetni letovi su sve primamljiviji za sve veći broj ljudi u Evropi koji žele na kratak odmor, da posete porodicu ili idu na poslovni put. Putovanje je dovoljno brzo za jedan vikend-izlet i košta znatno manje od vožnje vozom. Međutim, mnogi uopšte nisu svesni da ti letovi sa sobom nose i skrivene troškove. Na kraju, avionski saobraćaj s velikim količinama izduvnih gasova u velikoj meri doprinosi zagađenju životne sredine.

Da bi se sagledali pravi troškovi putovanja, DW je sproveo istraživanje i skupio podatke o hiljadama cena, vremenima putovanja, ali i o izduvnim gasovima vozova, odnosno aviona – a sve na osnovu šest direktnih veza između evropskih gradova: Berlin-Varšava, Minhen-Budimpešta, London-Amsterdam, London-Marselj, Pariz-Barselona i Cirih-Milano. Naša analiza pokazuje na kojim rutama se isplati putovati vozom umesto avionom i kako se menja cena kada bismo morali da plaćamo za dugoročno zagađenje životne sredine koje se na taj način prouzrokuje.

Odlučujući faktori: cene karata i trajanje putovanja

Za svaku deonicu smo pre početka putovanja prikupili podatke o cenama karata u vremenskom periodu od šest nedelja. Cene za avio-karte potražili smo na stranici „Google Flights“, a cene za vozove na „Trainline“. Te dve internet-platforme skupljaju cene različitih ponuđača. Ova grafika pokazuje šta je na kraju u proseku ispalo jeftinije. Crvena crta prikazuje letove, plava vozove – nedeljni prosek cena.

Data visualization Ticket prices over time

Za deonice na kojima su ponuđeni niskobudžetni letovi ne čudi što je jeftinije leteti. Međutim, putovanje vozom na tri deonice ispalo je ipak jeftinije.

Pri rezervaciji karata, bilo da se radi o letu ili vožnji vozom, analazirali smo i vreme koje je potrebno za putovanje. Tako nas često od vožnje vozom odvraća upravo trajanje putovanja u odnosu na ono koje je potrebno za let. Ali to nije pravo poređenje, jer voz u pravilu polazi sa železničke stanice koja je u gradu i vozi do stanice koja je u nekom drugom gradu. U slučaju letova mora se uzeti u obzir i vreme koje se potroši na dolazak do aerodroma, zatim za čekiranje i prolazak kroz bezbednosne kontrole. To let može da produži i za tri sata.

Emisije ugljen-dioksida

Uz to, mogući su nepredviđeni troškovi, poput dodatnog prtljaga ili rezervacije sedišta u avionu. Ali kako izračunati skrivene troškove koje letovi prouzrokuju kada je u pitanju zagađenje životne sredine? DW je za svoje istraživanje koristio brojke IFEU, firme za ekološko savetovanje koja upravlja sistemom „EcoPassenger“. Ta internet-stranica procenjuje emisije štetnih gasova po putniku.

Kako bi se ti troškovi izračunali, potrebno je najpre odrediti koliko izduvnih gasova jedan putnički avion prouzrokuje. Pritom je činjenica da se na kratkim letovima troši više kerozina, nego na dugim. Takođe smo uzeti u obzir i izračunali koliko se ugljen dioksida ispušta tokom sagorevanje kerozina. To nije teško izračunati, ali u svemu tome ima jedna začkoljica. Naime, motori aviona ispuštaju i druge štetne supstance, ali naučnici još uvek ne mogu jasno da odrede u kolikoj meri one zagađuju životnu sredinu.

Brzi vozovi, s druge strane, kreću se uz pomoć električne energije i zato se procene o emisijama štetnih gasova u tom slučaju baziraju na emisijama koje nastaju prilikom proizvodnje energije koju ti vozovi troše. A način na koji se proizvodi energija razlikuje se od zemlje do zemlje. Poljska je, recimo, 2015. godine 89 odsto svoje struje proizvela iz uglja, gasa i nafte. U Nemačkoj je taj konvencionalni način proizvodnje električne energije iznosio samo 58 odsto.

Ekonomisti već dugo rade na ideji da se i CO2-emisije etiketiraju cenama. Reč je o takozvanim „socijalnim troškovima“, odnosno onima koji nastaju zbog klimatskih promena koje društvo takođe koštaju. Još nema konsenzusa među naučnicima o tome koliko bi ti socijalni troškovi trebalo da iznose. DW je za svoju evaluaciju pošao od 574 američka dolara (489 evra) po metričkoj toni CO2, a na osnovu naučnih rezultata irskog Instituta za ekonomska i socijalna istraživanja. Pritom se radi o najvećoj proceni naučnika po pitanju socijalnih troškova.

Flugzeug Kondensstreifen Frankfurt am Main Emissionshandel Verschmutzungsrechte EU
Radije avionom nego vozom?Foto: picture-alliance/dpa

Dakle, ukoliko se te socijalne troškove dodaju u cene za naša putovanja vozom odnosno avionom, slika se odjednom menja. Ukoliko se svi navedeni aspekti uzmu u obzir, pokazuje se da je putovanje vozom na gotovo svim rutama povoljnije od putovanja avionom.

CO2-porez kao rešenje i motivacija

Naravno da je u ovom slučaju reč samo o eksperimentu, jer ne postoji akademski konsenzus oko toga koliki su zaista troškovi emitovanja CO2. Ipak, nekakav porez na cene karata koji bi se bazirao na količini emisije štetnih gasova, mogao bi da bude dobar način da se smanji količina avio-saobraćaja, a ljude bi mogao da motiviše na razmišljanje o opcijama putovanja koje u tolikoj meri ne zagađuju životnu sredinu.

Dejvid Hodžkinson, docent na univerzitetu Zapadne Australije, zalaže se za takav porez. „Ljudi to razumeju“, uveren je. „Sigurno da im se to ne sviđa, ali shvataju prednosti takvog poreza. Većina ljudi, pa čak i avio-industrija, prihvatili bi činjenicu o potrebi dodatnih troškova zbog emisije štetnih gasova nastalih u avio-saobraćaju.“

Rodžer Tajers, naučnik koji se bavi istraživanjima ljudskog ponašanja, smatra da viši troškovi ne bi sami po sebi bili dovoljni da se smanji potražnja za letovima. „Letenje je u međuvremenu tako ukorenjeno u ponašanju ljudi, da bi ih skuplje karte teško od toga odvratile. Oni koji lete su – globalno gledano – bogati i mogu to podnijeti.“ I zaista, naučnici su procenili da samo dva do tri odsto ljudi na svetu godišnje koristi međunarodne letove.

Tajers poručuje kako bi trebalo više uložiti u brze vozove kako bi oni postali još brži i atraktivniji. Kao i da su ljudima potrebni kulturološki znakovi koji bi ih ohrabrili da promene svoje ponašanje. Evropski šefovi vlada, smatra, nisu međutim voljni da učine nešto protiv rastućeg putničkog avio-saobraćaja. „To je jedan veoma pouzdan izvor privrednog rasta“, kaže Tajers. „Vlade zato ne žele da raspravljamo o smislenosti i besmislenosti letenja avionom.“

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android