1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Vinča“ – tempirana atomska bomba?

7. septembar 2009.

Problem skladištenja i čuvanja nuklearnog otpada u Srbiji traje već više desetina godina. I dalje se ne planira trajno već samo privremeno odlagalište. Da li je Institut „Vinča“ – „tempirana bomba“ nadomak Beograda?

https://p.dw.com/p/JTYo
Nuklerani otpad trenutno se odlaže u okviru samog Instituta „Vinča“
Nuklerani otpad trenutno se odlaže u okviru samog Instituta „Vinča“Foto: DW/Yordanka Yordanova

Radioaktivni otpad koji je nastao radom istraživačkih reaktora u Vinči trenutno se skladišti u okviru samog instituta Vinča, što je kako se upozorava tempirana bomba u blizini Beograda. Nekoliko incidenata, poput upadanja radnika u bazen sa „isluženim“ uranijumom, ili popuštanje instalacija na ugašenom reaktoru, dodatni su razlog za zabrinutost.

Srbija jednostavno mora da pronađe trajno skladište za ovu vrstu otpada, kaže za Dojče vele dr Ilija Plećaš, direktor Laboratorije za zaštitu od zračenja i zaštitu životne sredine Instituta za nuklearne nauke „Vinča“. Vlasti su se odlučile za gradnju novog otpadnog hangara, što će nas dodatno udaljiti od trajnog rešenja, smatra dr Plećaš:

„Jer pazite, 14 kilometara od Beograda, gde se nalazi Vinča, to sigurno nije mesto gde bi trebao da se nagomilava otpad, i da tu ostane. A zidanjem tog, trećeg hangara, bojim se da je to za narednih 10, 15 ili 20 godina jedino rešenje.“

Ilija Plećaš ipak tvrdi da nuklearni otpad ne predstavlja opasnost, i da se on trenutno skladišti na odgovarajući način u okviru instituta:

„Znate, ovde radi 700-800 ljudi u institutu. Prema tome, on, kao takav, ne predstavlja opasnost, međutim, tu mu nije mesto. A sada, ovako u hangaru, to je ipak smešteno privremeno skladište, a ne kao finalno odlagalište, i to je ta razlika.“

Srbija je potpisala ugovor sa Rusijom o izvozu nuklearnog otpada iz „Vinče“ u Rusiju do kraja 2010. godine
Srbija je potpisala ugovor sa Rusijom o izvozu nuklearnog otpada iz „Vinče“ u Rusiju do kraja 2010. godineFoto: DPA

Trajnu lokaciju teško naći

Javnost ipak i dalje govori o tempiranoj bombi nadomak Beograda. Anđelka Mihajlov, predsednica nevladine organizacije „Ambasadori životne sredine“ za Dojče vele objašnjava zašto je javnost zbunjena izjavama tipa ’bezbedno je, ali ipak nije bezbedno’:

„To znači da je tu objektivan rizik samo u nekim ekstremnim situacijama, i u tom kontekstu se sada u međunarodnim okvirima to i posmatra. Takva skladišta i takve instalacije se posmatraju i sa aspekta nekog mogućeg terorizma, nekog mogućeg zaplenjivanja takvih materija, tako da u tom kontekstu uvek postoji neki rizik.“

Problem trajnog skladišta nuklearnog otpada postoji još od vremena bivše SFRJ, ističe Anđelka Mihajlov. Trajnu lokaciju je teško pronaći, jer ljudi jednostavno ne veruju donosiocima odluka da će ono biti bezbedno za građane i životnu sredinu:

„Jer, građani ne veruju donosiocima odluka da će to biti neka fabrika koja treba da izgleda isto kao neka fabrika lekova, ili bilo koja fabrika. Nego vidimo đubrišta, vidimo đubre na sve strane, vidimo različite udese tog tipa, eksplozije, pa građani ne verujući tako ne žele ništa od takvih objekata u svom komšiluku“.

Srbija je potpisala ugovor sa Rusijom o izvozu nuklearnog otpada iz Vinče u Rusiju. Taj posao bi trebalo da se završi do kraja 2010. godine, i on se mora obaviti na vreme, jer su tada na raspolaganju specijalni kontejneri za transport, upozorava dr. Plećaš. Tim poslom će se baviti tek formirano javno preduzeće „Nuklearni objekti Srbije“. Anđelka Mihajlov kaže da će nevladin sektor pažljivo pratiti aktivnosti tog preduzeća.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odgovorni urednik: Ivan Đerković