1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Tunis – dve godine kasnije

14. januar 2013.

Prošle su dve godine od kada je u Tunisu počelo „Arapsko proleće“. Danas je samo malom broju građana Tunisa do slavlja jer je proces demokratizacije zemlje vrlo spor. Neki se čak boje da bi mogao da bude zaustavljen.

https://p.dw.com/p/17JOj
Foto: DW/S.Mersch

Pre dve godine on je odjednom otišao – Zine El Abidin Ben Ali – čovek koji je dvadeset godina čeličnom rukom vladao Tunisom. Put ka demokratiji je, međutim, teži nego što se većina Tunišana nadala nakon bekstva despota. Građani su početkom 2011. na ulice izašli tražeći slobodu i razvoj, ali do sada mnogo od toga nisu videli, kaže student Muhamed. „Moglo bi biti bolje, mnogo bolje. Postoji toliko društvenih problema, ali i političkih – od strane Vlade i opozicije. Kada bi oni zajedno radili mnogo bolje bi smo napredovali.“

Turisti i investitori suzdržani

Tunišanska privreda pati od posledica revolucije. Mnogi turisti više ne dolaze jer se boje izbijanja nemira, strani investitori postali su oprezniji jer zbog čestih štrajkova i blokada ulica fabrike obustavljaju proizvodnju. Stopa nezaposlenosti je, prema zvaničnim podacima, 17 odsto i time veća nego pre revolucije. U nekim regionima u unutrašnjosti zemlje je skoro polovina stanovništva bez posla.

Građani nezadovoljni političarima
Građani nezadovoljni političarimaFoto: DW/S.Mersch

Tunišani posledice krize svakodnevno osećaju u svojim novčanicima koji su sve prazniji. Jer, cene životnih namirnica trenutno vrtoglavo rastu. Mleka u prodavnicma nema već skoro tri meseca, krompir i meso su toliko skupi da mnogi stanovnici ne mogu sebi to da priušte. Napeta situacija građane često tera na ulice. I pravnica Hajat Jazar je danas među demonstrantima kako bi izrazila svoj bes: „Ništa ne funkcioniše. Nema pravde, nema posla. Zahtevi stanovništva nisu ni delimično ispunjeni, a o slobodi mišljenja i da ne govorimo. Uskoro ćemo imati režim kao što je bio Ben Alijev.“

Novi Ustav na čekanju

Demonstranti su nakon revolucije tražili novi Ustav, koji će i definitvno ukloniti diktatorske strukture. U oktobru 2011. je na prvim slobodnim izborima u Tunisu izabrana ustavotvorna skupština koja je zemlji trebalo da dâ novi pravni okvir. Za to je imala rok od godinu dana, ali poslanicima je potrebno više vremena nego što se mislilo.

Mohamed pomno prati rad narodnih predstavnika: „Poslanici se svađaju oko sporednih stvari koje ne pogađaju tunišansko stanovništvo. Reč je o čisto partijskoj politici. Za dve-tri godine, kada bude dovršen Ustav, a nadam se da će do tada biti završen, održaće se i novi izbori. Onda će se u Tunisu situacija poboljšati.“

I pravnica Hajat Jazar ne gubi nadu da će Tunis do kraja ostati na demokratskom putu, čak i ako mora da ide zaobilaznim putem. „Borba nije izgubljena. Sve dok možemo izražavati mišljenje, radićemo sve što možemo. Taj proces je kao testo u kojem je kvasac. Traje dok ne naraste, ali će narasti. Verujem svom narodu.“

Autorke: Sara Merš / Belma Fazlagić-Šestić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković