1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Tračak nade za dva dana

Ingo Mantojfel12. februar 2015.

Samit u Minsku je okončan sa nadom u primirje. Ali postignuti sporazum ostavio je mnoga pitanja otvorenim. Sporazum treba uzeti sa skepsom, smatra Ingo Mantojfel.

https://p.dw.com/p/1Ea0R
Weißrussland Minsk Ukraine Konferenz Putin Merkel Poroschenko
Foto: Reuters/K. Kudryavtsev

Sigurno su maratonski noćni pregovori u Minsku, kao i samit Evropske unije u Briselu, bili razlog tome što su samo delovi postignutog sporazuma procureli u javnost. Nakon samita, na kojem su učestvovali nemačka kancelarka Angela Merkel, kao i predsednici Rusije Vladimir Putin, Francuske Fransoa Oland i Ukrajine Petro Porošenko, prvi se oglasio ruski predsednik Putin na kratkoj konferenciji za novinare i pritom obznanio da su se strane u konfliktu dogovorile o primirju u istočnoj Ukrajini koje će stupiti na snagu 15. februara. To su potom potvrdili i nemačka kancelarka i francuski predsednik. Oboje su, uz oprezni optimizam, govorili o tračku nade. Ipak, čovek se pita, na čemu ta nada počiva.

Minsk 2 nije više od Minska 1?

Okončanje borbi i ubijanja na istoku Ukrajine bilo bi bez sumnje rezultat koji može da raduje, ali kada se u obzir uzmu u međuvremenu objavljene informacije o aktuelnom sporazumu, treba zadržati skepsu. Kada se pažljivije prouči dogovoreni paket mera, mora se konstatovati da taj novi sporazum – Minsk 2 – ne ide puno dalje od prvog potpisanog u septembru 2014. I tada je dogovoren prekid vatre i povlačenje teškog naoružanja, ali to primirje nije bilo dugog veka. U međuvremenu su borci koje podržava Rusija na svim frontovima osvojili nove teritorije. Borba se rasplamsala naročito oko železničkog čvora Debaljceva, koje su separatisti navodno okružili, a koje ukrajinske trupe, razumljivo, neće predati bez borbe.

Ingo Mannteufel, Leiter der Europa-Redaktion der DW
Ingo Mantojfel, urednik DW-redakcije EvropaFoto: DW

Pošto sporazum stupa na snagu tek za dva dana, nije isključeno da će se borbe za Debaljcevo intenzivirati da bi se vojno, na terenu, stvorio svršen čin. Iz tih, ali i iz drugih razloga, potrebno je zadržati skeptičan stav prema tome da li će primirje od 15. februara zaista biti ispoštovano. Svaki sporazum o primirju, naime, ima samo onda izgleda da bude uspešan, ako demilitarizovanu zonu između strana u sukobu nadgleda neka nezavisna, treća strana. Ipak, veoma je upitno da li OEBS može da odigra tu ulogu, jer je u novom sporazumu uloga nadgledanja primirja koju bi trebalo da preuzme ta organizacija, opisana oskudnim i relativno uopštenim rečima. Verovatnoća da će se borbe nastaviti veoma je velika.

Osim ovoga, razne tačke dogovora traže od ukrajinskog državnog vrha, ne samo da trpi istočno-ukrajinski režim neprijateljski nastrojen prema Kijevu, već i da mu finansijski pomogne. Istovremeno, veoma uopšteno se govori o tome da bi ukrajinska država trebalo da krajem 2015. ponovo preuzme kontrolu nad ukrajinsko-ruskom granicom. Dakle, za Ukrajinu ovaj sporazum ne predstavlja bezbednosni dobitak.

Nada do vikenda

Do 15. februara Evropa bi mogla da se nada da će primirje postati stvarnost. Ipak, ni u kom slučaju nije izvesno da će Minsk 2 okončati krvoproliće. Onda bi sledeće nedelje na stolu ponovo biti pitanje sankcija, ali i isporuka oružja Ukrajini.