1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Teško Nemac bubreg daje…

25. avgust 2010.

Funkcioner SDP-a Frank Valter Štajnmajer donira bubreg svojoj teško bolesnoj supruzi. Takvi potezi su retki, a u Nemačkoj čak mnogo manje ljudi i zavešta svoje organe nego u nekim drugim zemljama EU.

https://p.dw.com/p/OveZ
Loše organizovana donacija organa u Nemačkoj
Loše organizovana donacija organa u NemačkojFoto: AP

Aksel Ramel je medicinski direktor Evrotransplanta, koordinacione službe koja vodi računa da organi iz zemalja Beneluksa, Nemačke, Austrije, Slovenije i Hrvatske bez problema pređu granice. Sličan sistem postoji i u skandinavskim zemljama. Ramel kaže da je lista čekanja u Nemačkoj, kao velikoj zemlji, veoma duga, ali da su Nemci uzdržani kada je o davanju organa reč. U Španiji 35 od milion stanovnika zavešta organe, u Nemačkoj 15, u Bugarskoj samo jedan.

Nemačka, Austrija i Španija imaju veoma slične zdravstvene sisteme, ali postoje velike razlike u pogledu davanja organa. Objašnjenje je na dohvat ruke – u Španiji i Austriji važi „pravilo prigovora“ – svaki preminuli smatra se potencijalnim davaocem organa ukoliko za života to nije izričito zabranio. Nasuprot tome, u Nemačkoj važi pravilo „šire saglasnosti“ – preminuli je za života morao da se izjasni da želi da zavešta organe. Ili, i otuda „šira saglasnost“, rodbina može posle smrti da da saglasnost da se presadi neki od organa.

Transplatacija skupa za bolnice?

Superteaser NO FLASH Deutschland Nierentransplantation
Foto: picture alliance/dpa

Prema rečima Aksela Ramela još u vreme Marije Terezije obdukcija je u Austriji bila pravilo kako bi se utvrdio uzrok smrti. „Možda zbog tog istorijskog iskustva postoje manje rezerve kada je u pitanju nepovredivost tela“, kaže Ramel. S druge strane, u Holandiji i Nemačkoj u prvom planu je pravo čoveka da sam odlučuje o sebi.

Naravno, ni u Španiji i Austriji preminulima ne uzimaju organe tek tako. I tamo se prvo razgovara sa rodbinom. Od presudnog značaja za dobre rezultate u Španiji je organizacija u bolnicama – tamo postoje korodinatori za transplantaciju koji vode računa o obezbeđivanju organa. U Nemačkoj je to „zajednički zadatak“, što znači da se često nadležni kriju jedni iza drugih.

Najzad, tu je i pitanje troškova – ako u bolnicama imaju gubitke zbog transplantacija neće biti ni preterano zainteresovani za njih. Mada je i to relativno – godina dana dijalize košta koliko i transplantacija bubrega. A, u proseku, pacijenti su na dijalizi između pet i deset godina.

Autori: Mihael Gesat / Nenad Briski

Odg. urednik: Nemanja Rujević