1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

"Tarzan više ne uzbuđuje nasilno mlade"

Zoran Arbutina14. jul 2008.

Da li cenzura i demokratija isključuju jedno drugo, ili je, upravo suprotno? Da li je izražavanje slobodnog mišljenja u stvari izraz zrelosti demokratskog društva? Pitanje je i za iskusne demokratske poretke.

https://p.dw.com/p/EcLB
Scena iz filma "Tarzanovo bekstvo" iz 1936.
Scena iz filma "Tarzanovo bekstvo" iz 1936.Foto: AP

Nakon iskustva nacističke diktature u Nemačkoj sloboda mišljenja i sloboda umetnosti definisane su kao jedno od osnovnih ustavnih prava. Ali, već u 5. članu Nemačkog ustava, u kojem se garantuje sloboda izražavanja mišljenja, njoj su postavljene granice: s jedne strane zaštitom lične časti pojedinaca, a s druge zaštitom mladeži. Šta u ovu drugu kategoriju spada određuje "Savezna služba za proveru medija koji ugrožavaju mlade" koja je osnovana pre 55 godina.

Mada ova služba sastavlja liste indiciranih dela koja se potom ne smeju davati u ruke osobama mlađim od 18 godina, njena voditeljica Elke Monsen-Engberding naglašava da to sa cenzurom nema nikakve veze:

"Savezna služba stupa u akciju tek kada se neki mediji već nalaze na tržištu, i samo ukoliko to od njega zatraže uredi za mlade ili neke druge institucije koje se bave radom s mladima."

Proveriti sve prijavljene medijske proizvode

Zadatak Službe je da proveri sve medijske proizvode koji joj se prijave - od knjiga, časopisa i CD-ova, do filmova, DVD-ova i kompjuterskih igrica - i odredi da li oni ugrožavaju maloletne osobe ili ne. Odluku o tome dvotrećinskom većinom donosi dvanaestočlana komisija koja je sastavljena od javnih ličnosti, predstavnika društvenih organizacija te države. Sadržaji koji ugrožavaju mlade jesu pornografija, preterano predstavljanje nasilja u filmovima ili kompjuterskim igrama, rasistički sadržaji i pozivi na rasnu, nacionalnu, versku ili polnu mržnju.

Vrlo često Služba je konfrontirana sa ekstremno desničarskim i neonacističkim medijima, pre svega CD-ovima i knjigama, i lista dela te vrste koja se nalaze na indeksu obuhvata više hiljada naslova. Tu je po pravilu lako prosuditi, navodi Monsen-Engberding.

Veličanjem Hitlera zabrana se događa već po inerciji - Scena iz filma "Moj firer"
Veličanjem Hitlera zabrana se događa već po inerciji - Scena iz filma "Moj firer"Foto: picture-Alliance/dpa

"Kada je na primer jedan od kriterijuma zabrana veličanja nacionalsocijalizma, i kada netko kaže: Hitler je bio heroj, a SS je naš uzor, onda tu ne treba velika ekspertiza - tu je sve po sebi jasno."

Problematičnije je kada se radi o proceni granice umetničke slobode - što je čest slučaj sa hip-hop albumima, pre svega zbog seksističkih stihova.

Granica između umetnosti i diskriminacije

"Svaki put kada odlučujemo o indiciranju, mi se opredeljujemo između slobode umetnosti i zaštite mladih. Upravo u hip-hopu ponekad je teško odrediti kada su neki izrazi još u okviru umetničkog izražavanja, a kada prelaze tu granicu i postaju čista diskriminacija i psovanje žena."

Revizija jednom donesenih odluka zakonski nije predviđena - što jednom dođe na listu po pravilu tu i ostaje. Neki izuzeci ipak postoje. Na prvoj sednici Službe u julu 1954. godine zabranjena su dva stripa "Tarzan" zbog "nasilja i nezdravog uzbuđivanja mladih". Kao što znamo, ta odluka više nije na snazi, a danas Služba imam sasvim druge probleme.