1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Stopiranje humanitarne pomoći kao zločin

Kersten Knip / Jasmina Roze7. maj 2014.

Od početka rata u Siriji, Asadova vlada pokušava da kontroliše humanitarne pošiljke. Kamioni puni hrane ne uspevaju da prođu kontrolne prelaze. Asad pravno nema uporište da uskraćuje humanitarnu pomoć.

https://p.dw.com/p/1BurM
Syrien Aleppo Humanitäre Hilfe
Foto: picture-alliance/acaba

„Kamioni puni humanitarne pomoći koji ne mogu da prođu kontrolne punktove. Vozači koji čekaju satima ili moraju da dostave papire koji nedostaju. Mobilni lekarski timovi koji se brinu o ranjenima, dok ih vladine ili ustaničke trupe ne proteraju. Male pošiljke lekova i medicinskih aparata, kako šteta ne bi bila velika ako sve to padne u ruke neprijatelju...“

Tako predstavnici međunarodnih humanitarnih organizacija opisuju poteškoće s kojima se susreću u Siriji. Oni pristaju da govore samo pod uslovom da ostanu anonimni. Stalno im se postavljaju granice, iz dana u dan su izloženi šikaniranju, stalno ih ometaju u njihovom poslu. Uvek moraju da traže nove rute ili nove metode kako bi ljudima pružili pomoć.

Osnovno načelo humanitarnog rada koje glasi: zaštita civila uz kompletnu neutralnost, sve manje je na ceni i sve manje prihvatljivo za strane u sukobu. Zato se mnoge humanitarne organizacije odlučuju da iz susednih zemalja snabdevaju civilno stanovništvo. Tako saradnici humanitarnih organizacija iz Libana, Iraka, Jordana ili Turske dolaze na sirijsku granicu i pružaju pomoć stanovništvu. U najvećem broju slučajeva to se dešava bez znanja ili saglasnosti vlade Bašara el Asada. Njegova vlada traži da se humanitarne akcije autorizuju u Damasku, čak i onda kada Asadove trupe ne kontrolišu oblast u kojoj se pruža humanitarna pomoć. Onima koji se ne podvrgavaju tim pravilima, Asadova vlada preti oduzimanjem dozvole za pružanje humanitarne pomoći.

Deutsches Rotes Kreuz Syrien
Nemački Crveni krst u SirijiFoto: Ghassan Sweidan/AFP/Getty Images

Otvoreno pismo kao pritisak na Asada

Jedna međunarodna grupa poznatih pravnika je u otvorenom pismu, koje je poslato u sve delove sveta, ukazala na pravne granice šikaniranja i uvođenja prepreka, koje Asad i njegova vlada nastoje da nametnu Ujedinjenim nacijama i međunarodnim organizacijama. Pismo je inicirala organizacija „Crisis Action“, čiji je cilj upravo zaštita stanovništva na konfliktnim područjima. Pismo se poziva na studiju koju je napravio Mihael Bote, stručnjak za međunarodno pravo iz Frankfurta. Rezultat svega jeste da Asad za svoja pravila nema pravno uporište. To se odnosi pre svega na njegov zahtev po kojem humanitarne organizacije, ako žele da deluju, moraju da se akredituju i to treba da važi za celu Siriju. To pravilo nema podlogu u međunarodnom pravu.

Dozvola za dodelu humanitarne pomoći mora da se traži od svake strane u sukobu koja kontroliše određenu oblast. Ali Asadova vlada izgubila je kontrolu nad delovima zemlja, kaže Bote u razgovoru za Dojče vele. Zato ne može da traži autorizaciju rada humanitarnih organizacija na celoj teritoriji Sirije. Pored toga, ugroženo stanovništvo ima pravo na pomoć. Dostavu humanitarne pomoći i pristup civilima nijedna strana u konfliktu ne bi smela da odbije. Isto tako se ni saradnicima humanitarnih organizacija ne mogu postavljati proizvoljne prepreke. Kao proizvoljna prepreka podrazumeva se kada vlada, koja je izgubila kontrolu nad jednom teritorijom, traži od humanitarne organizacije da se autorizuje. Na to ona nema pravo.

Rotes Kreuz in Syrien
Humanitarne organizacije izložene su šikaniranjuFoto: AFP/GettyImages

Otvoreno pismo, objašnjava Bote, s jedne strane artikuliše zabrinutost zbog humanitarne katastrofe u Siriji, a s druge – to je neka vrsta pravnog apela. U njemu se od šefice UN-ovog kancelarije za koordinaciju humanitarne pomoći Valeri Amos traži da se, pravno gledano, založi da se humanitarna pomoć iz susednih zemalja dostavlja na dogovorene lokacije i bez dozvole vlade u Damasku koja te oblasti ionako ne kontroliše.

Praktično dejstvo apela

Mihael Bote, stručnjak za međunarodno pravo iz Frankfurta, smatra da bi pravni apel mogao da ima praktično dejstvo. On, ali i drugi, vide ga kao mogući način za politički pritisak. Niko ne veruje da bi Asad mogao da se povinuje pravno korektnim argumentima, ali reč je o stvaranju političkog pritiska. „Pred Svetom bezbednosti pravni argumenti imaju važnost. Ne želim reći da su presudni. Ali se uvažavaju.“

Pritisak na Asada, ali i druge strane u sukobu, može da bude povećan ako im se stalno govori da je izgladnjavanje civilnog stanovništva ratni zločin ako se koristi kao oružje. To bi onda moglo da ima konsekvence po sirijske vođe lično. U tom slučaju, jedan takav vođa bi, kada bi došao u Nemačku, bio krivično gonjen od strane nemačkog tužilaštva.