1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Srebrenica: čas žive istorije

Marinko Sekulić, Srebrenica6. jul 2014.

Mogu li i Bosanci i Hercegovci na lošim iskustvima iz istorije graditi bolju budućnost, kao što su u tome uspeli Nemci? I da li i koga u BiH plaši generacija mladih, odgajana na demokratskim principima Zapada?

https://p.dw.com/p/1CWXE
Deutsche Studenten aus Marburg in Srebrenica
Foto: DW/M. Sekulic

Grupa mladih studenata Centra za istraživanje konflikata iz Marburga u Nemačkoj se nalaze u višednevnoj poseti Srebrenici. Kroz časove istorije na mestima ratnih događaja pokušavaju da saznaju što više o onom šta se u ratu dešavalo. Interesuju ih život i prilike u Srebrenici prije rata, ono što se ne može naći među informacijama na internetu. Pitaju za stanje i odnose danas. Za razliku od većine drugih koji ovde dolaze kao turisti i znatiželjnima, bili su u spomen sobama i na grobljima ubijenih na obe, tada zaraćene strane. Slušaju priče Bošnjaka povratnika, Srba koji su ovde živeli i pre rata i onih koje je rat tu naselio iz nekog drugog kraja Bosne i Hercegovine. Svoja saznanja i zaključke neki žele da pretoče u master radove. Njihov profesor je ovde našao materijal za svoju doktorsku disertaciju.

Studentkinja Jule Belingrer, priča o svojim razlozima dolaska. „Imam 24 godine. Ranije sam putovala u Hrvatsku i Grčku, ali nikada do sada nisam bila u Bosni i Hercegovini. Ovde sam došla jer me interesuje situacija u postratnim područjima o čemu bih htela da napišem svoju master tezu“, kaže Belingrer. Pitamo šta je na nju ostavilo najveći utisak po dolasku u BiH i Srebrenicu?

Deutsche Studenten aus Marburg in Srebrenica
Foto: DW/M. Sekulic

„Kada smo pre nekoliko dana stigli u Sarajevo dočekala nas je gužva, buka i puno ljudi. Po dolasku u Srebrenicu sve je drugačije: mirno, tiho, ljudi jedva da ima. Ono što sam odmah primetila i što me iznenadilo jeste gostoprimivost ovdašnjih ljudi. Čim smo izašli iz automobila pozdravljali su nas, nudili vodu, jer je velika vrućina, jako su ljubazni i prijatni“, odgovara ova mlada Nemica.

Naredno pitanje: da li je imala neka ranija saznanja ili možda predrasude o tome šta se desilo u Srebrenici. Kako joj se čini sada ? Kakvi su utisci kada je ovde, na licu mesta?

„Pre dolaska ovde, u Nemačkoj smo imali seminar o situaciji u Bosni i Hercegovini, o Srebrenici, o istoriji BiH malo uopštenije. Učili smo da ovde postoje različiti memorijalni spomenici žrtvama ali to je sve bilo dosta teoretski. Sada očekujem da vidim i sama se uverim kakva je situacija i da nešto novo saznam.“

Njena koleginica, malo tamnijeg tena, Mira Helmih ima 23 godine i član je ove studentske grupe, prvi put je u Bosni i Hercegovini - i u Srebrenici. "Mene naročito interesuje da vidim kako izgleda suživot posle rata, a posebno želim da čujem kako različite etničke grupe pričaju o tome šta se desilo ovde u ratu i kakva su njihova mišljenja o svemu tome“.

Deutsche Studenten aus Marburg in Srebrenica
Foto: DW/M. Sekulic

O Srebrenici pripremio doktorat

Kristijan Braun, koji radi kao istraživač asistent u Centru za studije konflikata u Marburgu kaže da već drugi put dovodi ekskurziju studenata u Srebrenicu: „Pre toga sam ovde radio istraživanje za svoj doktorski rad i živeo u Srebrenici četiri meseca što je za mene bila prilika da naučim nešto više o životu ovde“.

Na pitanje o čemu priča svojim studentima u Nemačkoj kada govori o Bosni i Hercegovini i Srebrenici i na šta im skreće pažnju, od odgovara: „Pričam im da je Srebrenica mesto gde su se desile strašne stvari. Kako je ovo mesto i danas još pod ogromnim uticajem politike, ali gde ljudi uprkos svemu pokušavaju zajedno da žive i sarađuju jedni sa drugim“.

On kaže kako se o Bosni i Hercegovini sve manje priča i sve manje zna o onome šta se ovde događalo. "U svetu ima još mnogo konflikata kao što su oni u Iraku, Avganistanu itd. Stariji ljudi znaju možda malo više šta se ovde dešavalo, mlađi sigurno manje ili ništa, mada su svi zasigurno čuli nešto o Srebrenici“.

Dijaspora velika šansa za napredak BiH

Veliki broj građana Bosne i Hercegovine tokom rata utočište je našao u Nemačkoj. Mnogi su i danas tamo, ostali da žive i rade. Jedna cela generacija mladih ljudi poreklom sa ovih prostora živi u Nemačkoj. Kristijana pitamo za mišljenje kako bi ta generacija mladih Bosanaca i Hercegovaca mogla biti spona bližeg povezivanja Nemačke i BiH; posebno u kontekstu približavanja evropskim standardima i promeni sadašnjeg lošeg stanja u BiH.

Deutsche Studenten aus Marburg in Srebrenica
Foto: DW/M. Sekulic

„Smatram da su ljudi iz BiH ne samo u Nemačkoj nego i u drugim zemljama, koji su se tamo našli tokom rata, posebno mladi koji su tamo odrastali, jedna velika mogućnost i šansa za razvoj Bosne i Hercegovine. To su ljudi koji su imali priliku da vide i nauče kako funkcioniše demokratski višepartijski sistem stariji od ovog koji vi imate. Mislim da je šansa Bosne i Hercegovine u tome ako hoće da prihvati te ljude, da ih pozove da se vrate i ta svoja dobra iskustva primene ovde. Čini mi se da je BiH pomalo strah od ovih ljudi pošto bi oni doneli promene koje nisu svima u interesu.“

Nemačka je takođe imala loših istorijskih iskustava, ali čini se da je iz toga mnogo naučila i naučeno iskoristila za napredak i razvoj. U BiH to izgleda da nije slučaj. „Kada gledam na te procese u Nemačkoj i danas ovde čini mi se da ima puno sličnosti. Međutim, i Nemačkoj je trebalo dosta vremena da sve postigne i dođe na nivo na kome je sada, odnosno da se može suočiti sa prošlošću. Taj proces ovde i dalje traje ali treba još vremena kako bi rezultat bio svima vidljiv. Ono što vidim kao veliku razliku od Nemačke i što i sad, a i ubuduće može biti dodatna prepreka, jesu spomenici koji se grade žrtvama. Kada je reč o Njemačkoj, Nemci su podizali spomenike žrtvama za koje su oni bili odgovorni. Ovdje to nije slučaj i svaki narod podiže spomenike svojim žrtvama, što znači da još nema svesti o sopstvenoj odgovornosti za tuđe žrtve, a to u budućnosti može proizvesti nove probleme.“

O tome kako njegovi studenti vide i doživljavaju ono što ovde u praksi čuju i vide, a o čemu nisu imali prilike slušati u teorijskim predavanjima u Nemačkoj, kaže: „Za Srebrenicu se ljudi ne mogu pripremiti. Čak i ako su gledali neke slike ili filmove, sasvim drugo je kada dođete ovde i to sami vidite. Prvog dana po dolasku u Srebrenicu pričao sam sa studentima i skoro svi su mi rekli kako su iznenađeni time što je to vrlo mali grad. Očekivali su mnogo veći grad prema pričama koje su o Srebrenici čuli i tome koliki značaj se ovom gradu daje u svetu.“

Pitamo ga na kraju, hoće li i dalje dovoditi grupe studenata iz Nemačke na časove praktične istorije u Srebrenicu? „Naravno, pokušaću ubuduće da dolazim sa još više studenata jer smatram vrlo značajnim da ljudi znaju šta se ovde dogodilo. Volim ovde da dođem jer tu se dobro osećam bez obzira na strašne događaje iz prošlosti jer mislim da Srebrenica nije samo pitanje bosanske istorije, to je pitanje evropske istorije i nemačke istorije i zato je bitno da ovde dolazimo i učimo o tome“, kaže Braun.