1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Roan: Beograd i Priština bez posrednika

3. oktobar 2010.

Alber Roan, zamenik specijalnog izaslanika UN za Kosovo Martija Ahtisarija, za Dojče vele govori o predstojećim razgovorima Beograda i Prištine, ulozi SAD i EU i problemu sa zemljama Unije koje nisu priznale Kosovo...

https://p.dw.com/p/PT7W
Alber RoanFoto: AP

Dojče vele: Početak prvih bilateralnih razgovora između Kosova i Srbije predstavlja jednu od najvažnijih tema i u Prištini i u Beogradu. Postavlja se pitanje kakav će karakter imati ti razgovori i kada će početi?

Alber Roan: „Bilo bi dobro da ti razgovori počnu što pre. Drugo, trebalo bi da budu neformalni, koliko god je to moguće. Ovo nisu razgovori o statusu - to pitanje je rešeno, o tome nema šta da se pregovara. Ovde je reč o pitanjima koja postoje između svih suseda - transport, saobraćaj, saradnja, carina, kontrola granica. Uzmimo na primer sever Kosova, tu je veoma bitna zajednička borba protiv kriminala na granicama. Zatim, snabdevanje energijom, zaštita čovekove sredine… Postoji mnoštvo praktičnih pitanja. O njima treba razgovarati na nivou eksperata, pošto o takvim stvarima ne razgovaraju predsednici država ili šefovi vlada, nego stručnjaci. Na temelju te praktične saradnje moglo bi doći do opšteg poboljšanja atmosfere i mogla bi se rešiti neka još otvorena praktična pitanja.“

Ali, upravo tu nema saglasnosti. Kosovska strana tvrdi da će govoriti o svemu osim o statusu, a srpska vlada šalje različite poruke, s jedne strane da namerava da govori o praktičnim stvarima - koje su upravo pomenute , ali i o carinama, policiji i pravosuđu kako je to predloženo u planu Ban Ki Muna, pre dve godine.

Verhandlungen über die Zukunft des Kosovo
Beč, 21.2.2007. Razgovori Beograda i prištineFoto: AP

„Mislim da treba početi sa pitanjima koja nisu sporna. I tu Evropska unija može da pomogne. Inače, ja sam protiv posredovanja. Dve zemlje mogu da razgovaraju o praktičnim pitanjima i bez pomoći spolja, ali mislim da bi bilo korisno da EU, na primer, napravi dnevni red, odnosno - redosled prema kojem bi se razgovaralo o praktičnim pitanjima.

Hoće li i SAD igrati konkretnu ulogu?

„Mislim da na razgovorima o praktičnim pitanjima nisu potrebni nikakvi posmatrači spolja. Čak bi i EU po mom mišljenju trebalo da ima samo neformalnu posredničku ulogu – da omogući obema stranama da započnu razgovor.“

U Evropskoj uniji pet država još nije priznalo Kosovo. Kako se to odražava na buduće pregovore?

„Stav tih zemalja veoma je negativan i problematičan i to iz tri razloga - pokazuje da nema zajedničke spoljne politike Evropske unije, pošto EU nije sposobna da postigne saglasnost ni o evropskom pitanju koje, uostalom i nema tako veliki svetski značaj. Drugo, otežava rad civilne misije Euleksa i dovodi u pitanje uspeh te misije. I treće, tih pet zemalja koje ne priznaju Kosovo, umerenim snagama u Srbiji otežavaju da priznaju realnost - pošto oni u Srbiji ne mogu biti manje prosrpski orijentisani od Kipra ili Španije. Takav stav je za žaljenje, mada postoji nada da se na temelju razgovora koji treba da počnu, saradnja između Srbije i Kosova poboljša, a time i dođe do popuštanja u stavu tih pet zemalja.“

A kako izgleda budućnost?

„Celokupna srpska spoljna politika je već godinama samo bitka za Kosovo. Ta bitka će biti izgubljena. Nadam se da će predsednik Tadić kojeg veoma poštujem, s jedne strane prihvatiti da je budućnost Srbije, Kosova, Bosne i Hercegovine i Makedonije u EU i da će uvideti da je to moguće. Uostalom, sva istraživanja javnog mnjenja pokazuju da oni shvataju da je Kosovo nezavisno i da nema povratka. I da to nije loše za Srbiju - Kosovo bi bilo velik politički i ekonomski teret, i budućnost može biti samo da Kosovo postane prijatelj Srbije.“

Autori: Auron Dodi / Mirjana Kine Veljković

Odgovorni urednik: Ivan Đerković