1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Religija ne sme biti smetnja za integraciju

A. Lueg22. februar 2009.

Mali broj psihoterapeuta u Nemačkoj je u stanju da razume kulturnu i versku pozadinu pacijenata muslimanske veroispovesti. Ali, da li je muslimanima u Nemačkoj uopšte potreban poseban tretman?

https://p.dw.com/p/Gz1C
Sukob kultura: Berlinska četvrt Krojcberg u kojoj živi veliki broj muslimanaFoto: dpa

U Nemačkoj živi više od tri miliona ljudi muslimanske vere. Oni imaju iste probleme kao i ostali građani. Tako i nemački muslimani pate od različitih psihičkih oboljenja. Međutim, mali broj psihoterapeuta u Nemačkoj je u stanju da razume kulturnu i versku pozadinu svojih pacijenata muslimanske veroispovesti. Terapeuta muslimanske vere je u Nemačkoj malo. Ali, da li je muslimanima u Nemačkoj uopšte potreban poseban tretman, kada je u pitanju psihoterapija?

Ajšin slučaj

Ajša K. je često gubila svest – na poslu, na putu ka kući, kod kuće, kod prijatelja…Lekari nisu mogli da ustanove medicinske razloge za to. Zdravstveno osiguranje je zbog toga Ajši predložilo da traga za psihičkim uzrocima. Ajša kaže:

„Posavetovala sam se o tome sa prijateljicom. Predložila mi je jednu muslimansku odrinaciju, što sam odmah prihvatila i obavestila zdravstvenu kasu.“

Ajši je kao mladoj i tradicionalnoj muslimanki bilo važno da na terapiju ide u ordinaciju muslimanskog psihoterapeuta i kaže:

„Na taj način se ipak osećam sigurnije. Mislim da je muslimanskim terapeutima lakše da razumeju moje psihičke probleme.“

Nakon nekoliko meseci psihoterapije, Ajša ređe pada u nesvest. Ispostavilo se da je razlog bio problem u ljubavnoj vezi. Za Ajšu je to vrlo osetljiva tema koju bi najradije poverila nekome iste vere. Ona smatra da ostalim terapeutima često nedostaje znanje o kulturnom zaleđu.

Za muslimane, čak i ukoliko ne praktikuju svoju veru, to što terapeuti ne razumeju njihov kulturni kontekst ne predstavlja jedini problem. Mnogi se boje da terapeuti imaju predrasude prema islamu, objašnjava psihoterapeut i muslimanka Malika Labdalaui:

„Verujem da se pacijenti plaše da se njihovi problemi ne shvataju ozbiljno. Takav strah podstiču i mediji – slika islama i muslimana u medijima nije pozitivna. Pacijenti smatraju da su nemački psihoterapeuti deca ovog društva. Iz toga izvode zaključak da ti psihoterapeuti nisu u stanju da razmišljaju drugačije od društva u kome žive.“

Kao i svi ostali

Malika Labdalaui je rođena u Maroku. Ona je, zajedno sa suprugom Ibrahimom Rišofom, u Riselshajmu otvorila ordinaciju. Rišof je već kao student prešao u islam. Ovaj bračni par ne smatra da bi muslimani u Nemačkoj trebalo da posećuju samo muslimanske terapeute. Takvih je u Nemačkoj premalo. Ali otvorenost i dobro poznavanje opšte kulture trebalo bi da se podrazumevaju za sve terapeute. Rišof kaže da religija nema uticaja na njegovo zanimanje i nastavlja:

„Mi radimo kao i svi ostali terapeuti – po naučnim, terapeutskim principima. Ali naša velika prednost je poverenje koje od samog početka postoji. Kada neki muslimanski pacijent govori o svom okruženju, onda ja razumem skoro svaki detalj, jer dobro poznajem tu kulturu.

Mnoge važne stvari pacijenti ni ne govore, ne zato što se stide, nego zato što misle da se mnoge stvari podrazumevaju. I u takvim situacijama sam u prednosti u poređenju sa terapeutima koji ne poznaju islam. Oni onda često dolaze u situaciju da ne znaju ni šta da pitaju svoje pacijente.“

Rišof i Labdalaui poznaju pritiske i tabue koji postoje u muslimanskom društvu. Zato su oni u stanju da procene u kojim oblastima je za vreme terapije moguće ostvariti napredak.

Mnogi muslimani gledaju na psihoterapiju sa nepoverenjem i predrasudama. Neki radije posećuju džamije i poveravaju se hodžama i imamima. Malika Labdalaui kaže, da za mnoge koji pate od psihičkih oboljenja psihoterapija ne predstavlja prvu pomoć:

„Mnogi ljudi sa Orijenta ili iz južne Evrope veruju, da su uzroci njihove psihičke patnje duhovi ili nekakva bića koja su zaposela njihova tela. Za takve slučajeve nismo mi prva adresa, nego neka osoba koja pokušava da „istera“ zle duhove. Međutim, mi smo često sledeća adresa kojoj se ti ljudi obraćaju, jer „isterivanje duhova“ uglavnom ne urodi plodom.“

Sukob generacija

Jedan od najčešćih razloga muslimana da zatraže pomoć psihoterapeuta jeste sukob generacija u porodicama. Roditelji uglavnom žele da očuvaju svoju tradiciju. Njihova deca zbog toga osećaju da su im slobode ograničene. Pravila u životu se pravdaju islamom, bez obzira ima li to smisla ili ne. Mladi se o religiji informišu iz knjiga, na internetu ili kod prijatelja i onda se sukobljavaju sa svojim roditeljima, kaže Labdalaui i nastavlja:

„Ovde žive Pakistanci, Marokanci, Turci… Mlađe generacije primećuju da nije samo islam njihova kultura i tradicija, nego da žive u društvu sa mnogo razlika. Mladi ljudi se pitaju šta je uopšte islam i svojim argumentima ulaze u sukob sa roditeljima. Time želim da naglasim da mlađe generacije vrlo jasno razdvajaju islamski od tradicionalnog načina života, čime roditelji nisu oduševljeni.“

Da bi se takvi sukobi rešili, terapeut ne sme da u religiji vidi smetnju za integraciju. Ali upravo od toga strahuju mnogi pacijenti muslimanske vere u Nemačkoj. Oni se kod muslimanskih terapeuta osećaju bolje. Bračni par Rišof/Labdalaui izdao je knjižicu sa savetima, koja ima za cilj da muslimanima olakša pristup psihoterapiji. Na jesen izlazi novo izdanje, koje bi trebalo da svim nemačkim terapeutima pomogne u radu sa pacijentima muslimanske veroispovesti.