1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ramazan u Kelnu

13. septembar 2007.

Mesec posta Ramazan spada u pet stubova islama i u najmanju ruku za sve verujuće Muslimane je vreme duhovnosti, uzdržanosti, samodiscipline i velikodušnosti.Tokom posta jelo i piće je zabranjeno dok traje dnevno svetlo.

https://p.dw.com/p/BfUM
Muslimani u Nemačkoj prilikom molitve na početku "vrućeg meseca" RamazanaFoto: AP

Prve večeri meseca posta Ramazana nekoliko stotina muslimana, uglavnom Turaka, okuplja se u Sali za molitve i konferencije Turske islamske unije u Kelnu.Unija je najveće udruženje muslimana u Nemačkoj sa 130 hiljada članova i Ismail Altintas, referent za pitanja vere, ukazuje na osnovni aspekt Ramazana – jačanje kohezije.Post ujedinjava mlade i stare, bogate i siromašne, bolesne i zdrave.Osnovni cilj je da se podstakne milosrdje prema ljudima koji često nemaju šta da jedu, kaže Altintas i dodaje:

„Socioekonomski i socijalnopsihološki elementi veoma su važni kod posta.Kada smo tokom Ramazana gladni mislimo na siromašne ljude koji žive praznog stomaka.Tada nema razlike izmedju sunita i šiita.Teologija je nešto drugo, ali za vreme Ramazana svi imamo ista osećanja“, kaže Altintas.

Po čemu se razlikuje obeležavanje Ramazana u Nemačkoj od onog u islamskom svetu? O tome Bekir Alboga, takodje iz Unije, na osnovu sopstvenog iskustva kaže:

„Na primer, ovde niko u ponoć ne izlazi na ulicu sa bubnjem i ne izvikuje:“Ustajte, vreme je za doručak pre nego što svane, uskoro počinje post“.To ovde, iz poštovanja prema drugima, ne činimo.

U islamskim zemljama uvek se ispaljuje topovski hitac kako bi svi istovremeno prekinuli post, nastavlja Alboga.To je jedan od najlepših doživljaja iz mog detinjstva – uvek smo se peli na krov kuće i iščekivali topovski hitac.Pomišljali smo kako bi bilo kada bismo to učinili i u Kelnu?

Osim toga, ovde nema poziva na molitvu sa minareta.To nam, naravno, nedostaje u Nemačkoj.I nadam se da će nam, zahvaljujući zrelosti nemačke demokratije, jednog dana biti omogućeno da uvedemo neke od tih elemenata u cilju obogaćivanja ovdašnje kulture“, kaže Bekir Alboga.

A Ismail Altintas dodaje:

„Ne osećam se kao da sam u dijaspori.Osećam se vezanim za Keln.Turci žive već četrdeset godina u Nemačkoj i zahvalni su što im je omogućeno da neguju svoju versku tradiciju“, kaže Altintas.