1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Pustolovina i ništa više

Fabijan Šmit27. jul 2016.

Upravo završeni let „Solar impulsa 2“ jeste atrakcija, ali ništa više od toga. U dogledno vreme to neće biti budućnost saobraćaja. Šta više, upravo je ovaj let otkrio da baterije nikako nisu dorasle modernom saobraćaju.

https://p.dw.com/p/1JWOW
Ägypten Solar Impulse 2
Foto: Reuters/Jean Revillard/SI2

Da, tačno je: dvojica švajcarskih pilota Bernar Pikar i Andre Boršberg uspeli su da ostvare svoj san, da oblete ceo svet avionom na solarni pogon. Krenuli su u martu prošle godine i, posle 17 etapa i 510 sati leta, stigli u Abu Dabi odakle su i krenuli. Čista romantika i, zaista, razlog za malo šampanjca.

Nakon slavlja je, međutim, vreme za otrežnjenje. Jer avion „Solar impuls 2“ i poduhvat koji je njime izveden ne mogu se tek tako uvrstiti u galeriju avijatičarskih pionira u kojoj su braća Rajt i Čarls Lindberg. Oni su bili primeri dinamičnog razvoja industrije koji se u slučaju solarne energije ili elektromobilnosti još ne može ni nazreti.

Braća Rajt su na početku prošlog veka u fabričkom pogonu pravili primitivne dvokrilce, istina u malim serijama. Ali time su postavili kamen-temeljac kasnijeg ekspresnog razvoja avio-industrije. Korak od sedam milja načinio je Čarls Lindberg kada je 1927. preleteo Atlantik motornim avionom i to posle kratke jednogodišnje faze planiranja i gradnje letelice.

Serijska produkcija modernih vojnih, poštanskih i putničkih aviona se brzo razvijala od dvadesetih godina. Nedugo nakon Drugog svetskog rata uvedene su redovne prekookeanske linije mlaznim avionima, a 1969, godine u kojoj je čovek sleteo na Mesec, poleteo je prvi džambo-džet.

Masivna logistika

Solarna tehnika s druge strane ne nudi rešenje za saobraćajne probleme sutrašnjice. Uprkos hvalospevima koji pljušte, „Solar impuls 2“ je tek motorna jedrilica i time sportska letelica. To ne menjaju ni naučne ambicije tehničara ili interesantna saznanja, recimo o tome kako sagraditi što lakšu letelicu koja se neće srušiti pri prvom naletu vetra.

Aviončić je obleteo svet jer je bio čedo ogromne mreže obožavalaca i donatora, opremljen kompleksnom modernom tehnologijom. Švajcarski piloti su mogli da se oslone na kontrolu sa zemlje, satelitsku komunikaciju, podatke o vremenskim prilikama, navigacionu tehniku… Poput profesionalnih biciklista kojeg tokom tura prati više automobila, i „Solar impuls 2“ imao je veliku logistiku u zaleđini.

„Pomoćno osoblje“ je moralo da proveri trase konvencionalnim avionima. Mlazni avioni morali su da isporuče rezervne baterije nakon što su se originalne pregrejale i otkazale na letu od Japana do Havaja. Sve je to bilo moguće zbog znoja inženjera i industrije. Da je nešto pošlo po zlu, za dvojicom pustolova bi krenulo čitavo jato aviona i helikoptera za pretragu.

Solar Impulse 2 Abschluss der Erdumrundung in Abu Dhabi
Sletanje u Abu DabiFoto: Getty Images/Solar Impulse2/J. Revillard

Zato upravo završeni let nije pobeda nove tehnologije. On međutim pokazuje eklatantne manjkavosti današnjih baterija. One su jednostavno preteške, preslabe i kvarljive. Kada sanjamo o elektromobilnosti i to tamo gde treba preći velike distance, današnje baterije su jednom rečju – neupotrebljive.

Pobeda goriva

Čak ni najnovija generacija baterija nije dovoljno dobra za višegodišnju intenzivnu upotrebu. Već i baterije mobilnih telefona potpuno presisaju nakon nekih sedam godina, a ako je korisnik pasionirani lovac na Pokemone, onda i brže. Kako onda može da funkcioniše elektromobilnost kod aviona na kratkim linijama, koji više puta dnevno treba da lete iz grada u grad? Koja bi se avio-kompanija upustila u eksperiment znajući da time ulazi u rizičnu opkladu sa izdržljivošću baterije?

Noviji uspesi u razvoju baterija ne mogu da zamagle poražavajuću istinu: energija se i dalje ubedljivo najefikasnije skladišti u tečnom ili gasnom obliku. U prevodu: u klasičnom gorivu, bilo ono biološko ili fosilno. Još dugo vremena će motori sa unutrašnjim sagorevanjem ostati neprikosnoveni što se tiče izdržljivost i performansi koje nude.

Elektromobilnost će imati ulogu samo kod veoma kratkih distanci – recimo kod bicikala – ili tamo gde se struja može direktno i neprestano dovoditi u vozilo – kao kod tramvaja ili trolejbusa. Elektromotori su dovoljno jaki, ali baterije su u odnosu na njih zaista zakržljale. A još niko nije smislio dalekovod za avione.