1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Provokacije iz Srbije ne pomažu hrvatskim Srbima

5. februar 2021.

Zemljotres na Baniji ujedinio je građane Hrvatske, a pomoć je stigla i iz Srbije. Nakon toga je, međutim, bilo i nekoliko incidenata, među kojima je i onaj na kninskoj tvrđavi. Kako to utiče na položaj Srba u Hrvatskoj?

https://p.dw.com/p/3ovNk
Foto: DW

Srbija je Hrvatskoj poslala milion evra pomoći.“ „Ambasada Srbije donirala je Majskim Poljanama 25 kontejnera.“ To su samo neki od naslova iz hrvatskih medija kojima se ilustruje kako se u velikim katastrofama, kao što je potres koji je krajem decembra pogodio hrvatsku Banovinu, zaboravljaju sukobi i ratna nasleđa. Samo, da li to znači da su odnosi Zagreba i Beograda na političkom planu postali bolji?

Da pod tom naznakom egzistiraju dve vrste odnosa, razlaže za DW politički analitičar Žarko Puhovski. Prvi je, kaže, odnos dveju država, Hrvatske i Srbije, a drugi – odnos Hrvatske prema srpskoj manjini.

„To se veoma često meša, ali radi se o različitim nivoima i to treba razlikovati. Među državama se, zapravo, ništa ne događa, jer svi čekaju da se vidi kako će se promeniti opšta slika zbog Bajdenovog preuzimanja kormila u Sjedinjenim Državama. I zbog toga što se Evropska unija samoblokirala do daljeg tako da se karte ponovo preslažu, pre svega u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. To pak ima implikacije na odnose Hrvatske i Srbije“, navodi profesor Puhovski.

-pročitajte još: Pomirenje u Hrvatskoj: Načinjen je prvi korak

S druge strane, građani s obe strane granice pokazali su da im zvanične politike nisu potrebne za pozitivno delovanje, naravno uz nečasne izuzetke. Najglasnije je odjeknuo incident s Milošem Stojkovićem koji je boravio u Šibensko-kninskoj županiji kao predstavnik pravoslavnog manastira Hilandara za humanitarni rad. Na društvenim mrežama objavio je video snimljen na kninskoj tvrđavi, simbolu hrvatske pobede u ratu, u kojem pozdravlja sa „srpske okupirane teritorije“. Snimajući hrvatsku zastavu na tvrđavi poručio je: „Ono na vrhu je njihova zastava, daće Bog da jednom vratimo našu, ovo je okupirani srpski Knin“.

Nekako u isto vreme dogodio se i napad 71-godišnjaka bombom na radnike Hrvatske elektroprivrede u Pakracu. Domaći nacionalisti brzu su doznali da je napadač, kod kojeg je pronađena zavidna količina nelegalnog oružja, povratnik iz Srbije, što su iskoristili za širenje nepoverenja prema srpskoj zajednici. Nije pomogao ni nekadašnji ministar informisanja tzv. Republike Srpske Krajine Savo Štrbac, koji je iz Beograda opravdao napad navodeći da starac jednostavno „nije mogao da izdrži maltretiranje“ u Hrvatskoj.

Petrinja nakon zemljotresa
Petrinja nakon zemljotresaFoto: Antonio Bronic/REUTERS

Da li bi Zagreb trebalo da reaguje na sitne gluposti?

Taj dobar tabloidni materijal par dana je zabavljao je javnost hranio hrvatsku radikalnu desnicu, koja je u međusobno-zavisnoj vezi sa srpskim pandanima. Ali dogodila se, prema nekima, i nepotrebno snažna reakcija države na kninski incident. S obzirom na to da je bila reč o zvaničnom izaslanstvu Srbije, hrvatsko Ministarstvo spoljnih i evropskih poslova srpskoj ambasadi u Zagrebu predalo je protestnu notu i zatražilo izvinjenje.

„Incident sigurno nije uticao na odnose među državama, niti je trebalo. To je jednostavno sitna glupost. Hrvatska je u tome trebalo da pokaže mnofo veći nivo samosvesti. Trebalo je naprosto reći dve rečenice o tome i ići dalje. O tome da li je Knin hrvatski ili ne, jednostavno ne treba raspravljati. To su loši vicevi, ali pokazuju nedovoljan nivo političke samosvesti na hrvatskoj strani“, analizira Puhovski i dodaje: „Preoštro se reaguje na sitne stvari, a istovremeno se prelazi, recimo, preko mogućnosti podrške demokratskoj opoziciji u Srbiji.“

„Štetno i za Srbiju i Hrvatsku“

Predsednik Srpskog narodnog vijeća i poslanik u Saboru Milorad Pupovac, Stojkovićevu objavu ocenio je kao izuzetno štetan i sramotan činom. „Te bi poruke možda u Srbiji nekome trebalo da pokažu da je neko bio junak na kninskoj tvrđavi, da je neko bio junak u Hrvatskoj. Ali, govoriti ratnim jezikom, takmičiti se u ratnim pričama i ratnim retorikama – to je nešto što ne može da ima mesta, ne samo u toj akciji, nego ni u današnje vreme, jer je to štetno i za mlade Srbe i za mlade Hrvate. To je štetno za Srbiju i Hrvatsku“, rekao je Pupovac agenici Hina.

I potpredsednik Vlade Boris Milošević (SDSS), najviše pozicionirni predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj, osudio je provokaciju. „Veliki su napori za solidarnost na celom području uz negovanje dobrosusedskih odnosa, i onda imamo pojedinca koji za nekoliko lajkova, želeći da promoviše sebe ili ne znam koga, sve to pokušava da minira“, rekao je Milošević za N1. A upravo je on, za građansku većinu, nova nada za odnose manjinskog i većinskog naroda.

Da podsetimo, nakon što je imenovan za podpredsednika Vlade, usledila su zajednička obeležavanja hrvatske pobede, ali i komemoracija hrvatskih i srpskih žrtava. Milošević nastupa i kao drugi čovek vladinog tela za sanaciju šteta nastalih potresom na Banovini, a koja je delom bila okupirana u ratu.

Boris Milošević na obeležavanju Oluje 2020.
Boris Milošević na obeležavanju Oluje 2020.Foto: picture-alliance/AP/D. Bandic

Kao vodeći čovek za zbrinjavanja žrtava zemljotresa nametnula se i Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica Gline, gradića koji je u sećanju Hrvata zapisan kao mesto s kojeg je aktuelni predsednik Srbije Aleksandar Vučić 1995. poručivao da „nikada Glina neće biti hrvatska“. Bakšić Mitić od ranije je poznata po svom predanom humanitarnom radu na zapostavljenim područjima Banovine, a izbegla je da se pozicionira unutar političkog delovanja srpske manjine. Neki novinari i „desniji“ političari okretanje reflektora prema Bakšić Mitić komentarisali su kao preraspodelu snaga unutar srpske zajednice, a uoči lokalnih izbora, za šta, za sada, nema konkretnih dokaza.

Kakav je politički položaj Srba u Hrvatskoj?

Da su hrvatski Srbi u šizofrenoj poziciji, tvrdi sagovornik DW Žarko Puhovski. „S jedne strane su deo vladajuće ekipe i tako na sebe privlače animozitet koji svaka vlast privlači; pogotovo u lošoj socijalnoj situaciji zbog pandemije korona-virusa i zemljotresa. S druge strane su kao manjina opterećeni tradicionalnim nepoverenjem, tako da su u realno teškoj situaciji, iako su simbolički jači nego ikad.“

Od početka drugog premijerskog mandata Andreja Plenkovića analitičari ističu da su se hrvatski Srbi „konačno“ odmakli od Beograda i primakli Zagrebu, a sve to je nazivano i svojevrsnom emancipacijom. „Hrvatski Srbi su veoma dugo bili veoma zavisni od Beograda i to uz podršku Beograda i Zagreba, jer su dugo korišćeni kao most između dveju država, kao prenosnik, medij, komunikator“, navodi Puhovski. Obe strane su, kaže, u tome uživale i profitirale.

„Sada se pomalo emancipuju zato što se predsednik Srbije Aleksandar Vučić u nekim situacijama ponašao nedovoljno racionalno. S druge strane, očigledno je da srpska manjina preko svojeg učešća u vlasti može u Hrvatskoj i sama dovoljno toga da postigne. Predstavnici srpske manjine već dugo su čvrsto uz vlast u Hrvatskoj i očigledno je da se na to može računati“, zaključuje Puhovski.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android