1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Procep u iranskom rukovodstvu

Ulrih Pik29. oktobar 2007.

Ni svi dojučerašnji istomišljenici više ne žele više da slede radikalnog predsednika. Ali Laridžani je ukazao da Teheran mora da pokaže više fleksibilnosti u pregovorima ukoliko želi da se izbegne vojni sukob.

https://p.dw.com/p/Bxbh
Hoće li iranski predsednik Ahmadindžad na kraju ostati bez podrške?Foto: AP

Situacija je eskalirala tokom posete Vladimira Putina pre nešto manje od dve sedmice. Laridžani je nagovestio da ruski predsednik ima novi predlog kad je o nukelarnom pokeru reč. Medjutim, pošto Ahmadinedžad verovatno nije bio zainteresovan da učestvuje u širenju ove teme on je izjavio da ovakav predlog uopšte ne postoji. Zbog ovoga je došlo do razmimoilaženja i Ahmadinedžad je na Laridjanijevo mesto postavio zameneka minisitra spoljnih poslova Saida Džalilija. Medjutim obojica su učestvovala na sastanku u Rimu sa visokim predstavnikom Ervropske unije za spoljnu politku i bezbednost Havijerom Solanom.

Svoju poziciju u Italiji je bivši iranski pregovarač opravdao ulogom opunomoćenika vrhovnog verskog vodje Irana, ajatolaha Ali Hameneia. To se poklapa sa činjenicom da je Hemenijev savetnik, bivši ministar spoljnih poslova, Velajeti otvoreno kritikovao Laridjanijevo odtsranivanje. Istovremeno je 183 od 290 parlamentarnih poslanika pohvalilo Laridjanijev rad u poslednje dve godine.

Rascep u iranskom vodjstvu pokazao se na drugoj strani. Ne samo da je poseta iranskog predsednika Jermenije završena pre vremena nego se iz više izvora saznaje da iranski ministar spoljnih poslova želi da napusti svoju dužnost.

Takodje, i iz tabora Ahmadinedžadovih protivnika se čuje sve više kritika. Tako je bivši predsednik Mohamad Katami prilkom jednog susreta sa reformskim snagama rekao da bi volja naroda trebala da bude osnova poltike a da narod ne želi dalje zaoštavanje sa zapadnim svetom. Predsedniku su direktno bile upućene reči da ne bi trebao da se ponaša kao da je lični božji predstavnik.

Deluje neverovantno mogućnost da bi Ahmadinedžad zbog unutarpolitičkog pritiska mogao da promni kurs. To znači da Iran mora da se drži po strani na spoljnoplitičkoj sceni uz stalno prisutnu opasnost od vojnog sukoba.