1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Pravoslavno pevanje u katoličkom samostanu

18. april 2014.

Uskrs je najveći hrišćanski praznk, to svi znaju. Ali ga vernici različitih hrišćanskih crkava retko slave zajedno. U samostanu u Nideraltajhu, u Bavarskoj, katolici i pravoslavci praznuju slave Uskrs - zajedno.

https://p.dw.com/p/1Bka5
Foto: Daniel Mihailescu/AFP/Getty Images

Izvorno, praznovanje Uskrsa uveliko je povezano sa jevrejskim praznikom Pesahom ili Pashom - na ruskom se za Uskrs i kaže Pasha. Prema predanju, Jevreji na taj dan slave svoj izlazak iz ropstva u Egiptu. Veče uoči izlaska, Bog je pripadnicima svog naroda naložio da svoja vrata označe krvlju sveže zaklanog janjeta. U svim kućama gde nije bilo tog znaka ubio je prvorođenog sina kao kaznu za patnje svog naroda.

Zato je ta, crvena boja posebno značajna i u proslavi Uskrsa. Čak i više kod pravoslavaca nego kod katolika ili protestanata, objašnjava Irinikios Šulten, arhiđakon Ruske pravoslavne crkve u Bad Honefu kod Bonna. "Zato su i sva uskršna jaja pravoslavaca crvena, velike košare sa crvenim jajima. Ljudi me uvek pitaju, gde su ostale boje? Ja im kažem; šta će vam druge boje? Crvena je boja života." Od boje koje su bila označena vrata jevrejskog naroda u Egiptu je postala boja života za sve nas.

Ekumena u bivšoj pivovari

St. Mauritius, Niederalteich
Foto: Johannes Hauck

Pravoslavna crkva, računajući pripadnike svih njenih ogranaka, u Nemačkoj okuplja oko 1,5 miliona vernika. I ovde ima pravoslavnih crkava, ali mnogo je manje pravoslavnih samostana. Tako se i dani Uskrsa na drugačiji način praznuju i u katoličkom, benediktinskom samostanu svetog Mauricijusa u Nideraltajhu. Jer među monasima, deo njih Boga slavi po pravoslavnom običaju, a od 1986. u tom samostanu postoji i pravoslavna crkva. Pri tome, nastala je u nekadašnjoj samostanskoj pivovari, ali je posvećena svecu kojeg podjednako slave obe hrišćanske vere, Svetom Nikoli.

Kako priča Johanes Oelderman, direktor Instituta za ekumenu Johan Adam Meler, katolici imaju mnoštvo propisa za dane uoči i za sam Uskrs, ali pravoslavci ih imaju još više, posebno kada je reč o postu. "U pravoslavnoj liturgiji postoji i razdoblje pripreme za post gde se vremenom treba naviknuti na to doba. Neki od tih dana u narodu su dobili i posebno ime, na primer dan kada se treba odreći mesa ili nedelja kad nema jela sa mlekom."

Tih četrdeset dana posta pred Uskrs strogo se poštuje i u benediktinskom samostanu u Nideraltajhu. To znači da tokom dana uopšte ne uzimaju hranu, i tu nema nikakvih "trikova". Jer pravila nalažu da se ne jede meso "bića koja kroče zemljom ili lete u zraku", jer su nekada ne tako revnosni vernici pravilo tumačili da se smeju jesti - dabrovi. Jer žive u vodi. Ali kod pravoslavaca Uskršnji post znači: nema mesa, pa tako ni ribe u ishrani.

Ostermesse Benediktinerabtei St. Mauritius Niederalteich
Foto: Markus Hofer

Uskrs nisu običaji već vera

Ali i Johanes Oelderman nas podseća kako je kod Uskrsa najlakše postići ekumenu, jer baš sve hrišćane u tim danima spaja uskršnja mističnost i nada u uskrsnuće. Doduše, mali je problem to što pravoslavci po pravilu praznike slave po julijanskom, a ostali hrišćani po gregorijanskom kalendaru, mada se praznovanje Uskrsa zapravo određuje po lunarnom kalendaru, što onda znači da „Uskrs“ za ove dve crkve samo ponekad „pada“ na isti dan.

Međutim ove godine je to tako, pa je i u samostanu u Nideraltajhu posebno praznično raspoloženje. Taj bavarski samostan se ponosi svojim orguljama iz 1727. koje je napravio Kaspar Kenih. Ipak, ovih dana orgulje se ne oglašavaju, a i korali se ne pevaju na nemačkom ili latinskom. Mada se Božja služba gotovo uvek vodi na nemačkom, crkvom se trenutno ori samo pojanje pravoslavnih monaha.

Neki od tih obreda traju i po četiri sata, tako da su te zajedničke, katoličko-pravoslavne Božje službe, prava atrakcija koja privlači posetioce u ovaj samostan na Dunavu i vernike iz dalekih krajeva. Jer, Uskrs je za sve njih ipak isti.

Ostermesse Benediktinerabtei St. Mauritius Niederalteich
Foto: Markus Hofer

Autor: G. Birkenstock, A. Šubić
Redakcija: Jakov Leon