1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Nauka

Kako telesni mirisi upravljaju našim ponašanjem

5. jul 2022.

Naše čulo mirisa ne određuje samo naš izbor partnera, već i izbor naših prijatelja. Ali to nije sve. Evo kako na muškarce utiče miris ženskih suza, a kako na majku miris sina…

https://p.dw.com/p/4DgBt
Hemija funkcioniše
Hemija funkcioniše Foto: Eric Raptosh Photography/Bildagentur-online/Blend Images/picture alliance

Ima nečeg animalnog u njuškanju, jer životinje njuškanjem biraju partnera. Ali mi ljudi? Jok! Mi smo viša bića!

Specijalista za anatomiju Pol Broka je bio ključan u oblikovanju ovog pogleda ljude odnosno njuškanje. U 19. veku je ljudima pripisivao nerazvijeno čulo mirisa, što je trebalo shvatiti kao kompliment: oni koji su obdareni inteligencijom i slobodnom voljom verovatno mogu i bez mirisa kao nosioca informacija.

Konji se njuškaju
Konji se njuškajuFoto: Carina Maiwald/imageBROKER/picture alliance

Iako su istraživanja čula mirisa i danas u povoju, jedno je sada jasno: ne samo da stalno njušimo sebe i druge – ono što mirišemo takođe ima odlučujući uticaj na naše ponašanje. Čak i ako se držimo Pola Broke i ignorišemo čulo mirisa - ono nas kontroliše.

Kako miris ženskih suza utiče na muškarce?

„Čulo mirisa je najstarije čulo kod ljudi i direktno je povezano s limbičkim sistemom - područjem u mozgu gde se obrađuju emocije", objašnjava Laura Šefer, naučnica na poliklinici za psihoterapiju i psihosomatiku u Dresdenu.

Dakle, ono što mirišemo ima direktan uticaj na naša osećanja.

Izraelski neurobiolog Noam Sobel u jednoj studiji opisuje da je miris ženskih suza uzrokovao pad nivoa testosterona kod muškaraca - dakle i pad nivoa seksualnog uzbuđenja.

Suze sadrže hemijski signal koji se samo nesvesno može percipirati putem mirisa, a koji ipak ima uticaja.

Mirišeš kao ja, prijatelju!

Slično, nesvesno, iz mirisa tela drugih ljudi možemo iščitati strah, agresiju, stres i sreću. Izbor partnera takođe se vrši uz pomoć nosa - a i prijateljstva imaju korene u mirisu tela.

Inbal Ravrebi, koja radi s Noamom Sobelom na Vajcmannovom institutu u Izraelu, nedavno je objavila studiju o tome.

„Znamo da su prijatelji često slični na mnogo načina -  pa često i genetski. Stoga smo hteli da znamo da li je verovatnije da ćemo se sprijateljiti s ljudima čiji je miris tela sličan našem", kaže Ravrebi.

Istraživači su ispitali miris tela ljudi koji su već bili prijatelji i ustanovili: dobri prijatelji imaju sličan miris.

Osim toga, analizirali su telesne mirise različitih ispitanika koji se još ne poznaju - kako bi potom predvideli koji od njih će se najverovatnije sprijateljiti.

Kako bi to utvrdili, istraživači su koristili takozvanu „igru ogledala": dve osobe su okrenute licem jedna prema drugoj, i ćuteći pokušavaju da uzajamno prate pokrete dlanova i ruku. Što se bolje razumeju, to su pokreti sličniji i ujednačeniji.

„Predviđanje je bilo tačno u 71 posto slučajeva", kaže Ravrebi. Ovaj ogroman uticaj mirisa tela iznenadio je čak i istraživače.

Pritom nije važno pronaći nekoga ko koristi isti sapun ili isti parfem. Iako i to utiče na telesni miris, u osnovi svi mi imamo jedinstveni miris - poput otiska prsta, kaže Ravrebi.

„Zapravo, posebno volimo miris šampona ili parfema kada pojačava komponente mirisa našeg tela", naglašava Ravrebi.

Miris bebe i miris dečaka

Psihološkinja Laura Šefer je ispitala uticaj mirisa tela u jednoj studiji s roditeljima i njihovom decom.

Kao i mnoge bebe životinja, novorođenčad imaju najrazvijenije čulo mirisa. Bebe prepoznaju svoju majku po mirisu mnogp pre nego što mogu jasno da vide.

Mama i mali sin
Mama i mali sinFoto: picture-alliance/dpa-tmn/C. Klose

Hipoteza je bila da je odnos majka-dete ojačan i činjenicom da roditelji posebno uživaju u mirisu svojih potomaka. Stoga je Šefer proverila mogu li majke razlikovati miris svog deteta od mirisa druge dece, da li im se posebno sviđa miris svog deteta kao i da se ta majčina preferencija mirisa menja tokom odrstanja deteta.

Sve dok mališani nisu navršili devetu godinu, majke su rado njušile i pouzdano prepoznavale svoje potomke u grupi druge dece. No, s početkom ranog puberteta i porastom nivoa testosterona, majkama sinova bilo je sve teže da svoje dečake prepoznaju po mirisu - i njihov miris im se sve manje sviđao.

Ali ta odbojnost nije ostala: Šefer je ustanovila da su majke ponovno mogle da razlikuju miris svojih sinova najkasnije u odraslom dobu - i on im je opet bio prijatan.

Ovaj fenomen se dalje istražuje, a Šefer je takođe istraživala mirisne preferencije očeva. Studija trenutno prolazi kroz proces recenzije i očekuje se da će uskoro biti objavljena.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.