1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Populistima pada popularnost

10. mart 2017.

Marin Lepen ima prilično dobre šanse da postane predsednica Francuske. U Holandiji bi Gert Vilders mogao da bude pobednik predstojećih izbora. A ekstremno desni populisti u Nemačkoj? Oni beleže rekordni pad popularnosti.

https://p.dw.com/p/2Yw9K
Kombibild: Björn Höcke und Frauke Petry
Foto: picture-alliance/dpa/K. Nitefeld picture-alliance/dpa/J. Meyer

Alternativa za Nemačku (AfD), stranka iz koje se često čuju ekstremne izjave i izrazi netrpeljivosti prema strancima, za samo nekoliko nedelja izgubila je 20 do 25 odsto podrške birača. Istraživači javnog mnjenja tvrde da su prošla vremena kada je broj pristalica te stranke bio u porastu. To se, međutim, ne događa prvi put: početkom 2015. delovalo je kao da oni neće proći ni izborni cenzus od pet odsto. Bilo je to u trenutku kada se u AfD-u povela bitka za to ko će stati na čelo stranke. Podrška je počela da raste tek sa izbijanjem izbegličke krize i zato se Alternativa, kako bi privukla nemačke birače, koncentriše na temu migracija i integracija.

Bez obzira na aktuelna istraživanja javnog mnjenja, aktivistkinja AfD-a Franciska Šrajber kaže: „Ne brinem se zbog toga, mi danas imamo mnogo više stalnih birača“. Osim toga, Alternativa za Nemačku ušla je u deset od ukupno 16 pokrajinskih parlamenata u Nemačkoj i zato je ta stranka danas mnogo prisutnija u političkom životu zemlje.

Duboki raskol

Franciska Šrajber ima dvadesetak godina i jedna je od osnivača „Mlade alternative“ koja je, tek na inicijativu predsednice AfD-a Frauke Petri, priznata i kao zvanični podmladak stranke. Šrajberova sada radi i za predsednicu stranke, čiji se stavovi inače smatraju „ne baš previše desničarskim“.

Deutschland Politischer Aschermittwoch der AfD in Osterhofen
Zašto voda, a ne pivo za predsednicu AfD-a? Frauke Petri je trudna. Pivom zato nazdravljaju šef bavarskog ogranka stranke Petr Bistron (levo) i lider austrijske FPÖ Hajnc-Kristijan ŠtrahFoto: picture-alliance/dpa/A. Weigel

Mlada političarka Franciska Šrajber bila je nervozna dok je prošle nedelje sedela na sastanku AfD-a odmah pored predsednice Petri. Uzrok nervoze nije bila blizina šefice, niti rezultati istraživanja javnog mnjenja. Bila je nervozna zbog toga što je deo stranke stao iza šefa tirinškog ogranka AfD-a Bjerna Hekea. Njegovo ime nedeljama se provlačilo po nemačkim medijima, zbog izjave da se „previše govori o zločinima“ počinjenim u nacizmu, a „premalo“ o velikim stvarima koje je Nemačka postigla. Mediji su preneli i izjavu koju je objavio jedan američki list, prema kojoj je Heke navodno rekao da se Hitler „previše demonizuje“ – ali Heke to kategorički demantuje.

U Nemačkoj je umanjivanje zločina nacista ozbiljno krivično delo i zato je državno tužilaštvo pokrenulo istragu protiv Hekea. Zato je i predsednica stranke pokrenula postupak izbacivanja Hekea iz stranke – ako ni zbog čega drugog, a ono zbog medija. Računala je možda ovako: to što je pokrenut postupak, ne znači da će stranka zaista i da izbaci Hakea, a ona može da se prikaže kao „čista“.

Podrška „malih ljudi“?

To je međutim izazvalo raskol u stranci. Moglo se čuti da su neki stranački sastanci na kojima se vodila borba između „umerenih“ i „pravih“ desničara bili – „zaista gadni“.

Uprkos toj svađi, Katrin Ebner-Štajner tvrdi da građani i dalje veruju u „nacionalnu misiju“ AfD-a. Ebner-Štajnerova je kandidatkinja za Bundestag iz bavarskog grada Degendorfa i kaže da je „neverovatno koliko mnogo ima malih novčanih priloga stranci. Bio nam je potreban novac za novi razglas i on je sakupljen za tren oka“, kaže 38-godišnja partijska aktivistkinja i majka četvoro dece.

Međutim, među članovima Alternative za Nemačku može se čuti da i nije baš sve tako sjajno. Njihovi partijski štandovi neprestano su meta napada, fasade zgrada u kojima su im sedišta često se prskaju bojom. Problem im je i da pronađu dvoranu u kojoj bi mogli da se okupe. Pa čak i u Bavarskoj, mnogi gostioničari odbijaju da im iznajme dvoranu u strahu od medija i loše reklame – ili zato što im se otvoreno preti da to ne urade.

Ono što nemačke desne populiste teši, jeste to što su istraživanja javnog mnjenja isuviše često bila potpuno pogrešna – kao u slučajevima „bregzita“ ili izbora Trampa. Osim toga, o njihovoj stranci se dosta izveštava u nemačkim medijima. „Ranije su nas precenjivali, a sad nas, nekolikom meseci pre izbora, guraju na dno“, žali se pravnik Štefan Brandner. On ima 50 godina i kandidat je AfD-a u Tiringiji.

Dve frakcije u AfD-u

Jerg Henke već je izabran u pokrajinski parlament. On ima 55 godina i po zanimanju je zidar. Optimista je: „Kod mene u izbornoj jedinici ima iznenađujuće mnogo novih članova stranke.“ Henke to objašnjava tzv. „efektom Šulc“, odnosno uzbuđenjem zbog novog kandidata socijaldemokrata za kancelara. Izbor bivšeg predsednika Evropskog parlamenta Martina Šulca za kandidata za kancelara, generalno je povećao interesovanje za politiku. Henkea, međutim, popularnost koju uživa Šulc ne uzbuđuje. On je uveren da će ljudi do izbora da se „ohlade“ i da će ipak da glasaju za AfD.

U Alternativi za Nemačku možda misle da kandidat SPD-a ne predstavlja problem, ali su svesni da je problem – svađa oko „njihovog Hekea“. Formirale su se, naime, dve nepomirljive frakcije: na jednoj strani zvanična predsednica Frauke Petri, koja želi da uđe u Bundestag „bez previše buke i na mala vrata“ i Heke koji, uverene su njegove pristalice, „govori ono što narod misli“. A kada je Heke na sastanku objavio da je državno tužilaštvo prekinulo postupak protiv njega kao neosnovan, u jednom delu dvorane prolomio se bučan aplauz.

Za podmladak neke stranke ponekad nije loše kada se u partiji formiraju frakcije, da bi se kasnije iskristalisalo kojim smerom bi trebalo krenuti – tu fazu su uostalom, svojevremeno prošli i nemački Zeleni. Ali u slučaju AfD-a padaju i teške reči: neki članovi su „zaprepašćeni“ time kako se dve frakcije svađaju po društvenim mrežama.

Deutschland AfD Björn Höcke, politischer Aschermittwoch in Ollendorf, Thüringen
Aplauz za Bjerna HekeaFoto: DW/K.-A. Scholz

„Nećemo sa svakim!“

Ima još mnogo pitanja na koje bi Alternativa za Nemačku trebalo da dâ odgovore: jedno je pobuniti se, ali trebalo bi ponuditi i nekakvu „alternativu“ konkretnim problemima. Kakvu poresku politiku hoće? Šta sa evrom? I, možda najvažnije: šta ako budu uspeli da postanu važna politička stranka u saveznom parlamentu u Berlinu? Deo stranke spreman je na saradnju sa demohrišćanima – naravno bez Angele Merkel. Sa njom, naime, i sa njenom „perfidnom multi-kulti politikom“, ne žele da imaju ništa.

Drugi, poput Brandnera, kažu da AfD nije raspoložen da se „priključi onom svinger-klubu“ u Berlinu – gde svako može sa svakim. I on je nagrađen burnim aplauzom: AfD mora da ostane „čist“ od tih starih stranaka koje su „prestale da slušaju narod“. Tek će se videti koja frakcija će da pobedi i da li će ekstremno desni nemački populisti na kraju uopšte uopšte uspeti da uđu u Bundestag.