1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Pobeda za slobodu štampe i ljudska prava

20. maj 2020.

Ustavni sud Nemačke je odlučio: špijuniranje telekomunikacija širom sveta bez konkretnog povoda koje sprovodi BND je - protivustavno. Ta presuda je i kasni trijumf za Edvarda Snoudena, smatra Marsel Firstenau.

https://p.dw.com/p/3cUmB
Bundesnachrichtendienst (BND) Radarkuppeln
Foto: picture-alliance/dpa/A. Warmuth

Poslednjeg dana 2016. ostvario se jedan san nemačke obaveštajne službe za inostranstvo (BND): tog dana na snagu je stupio izmenjeni zakon o BND. Od tada, ta državna institucija koja je politički direktno podređena kancelarskom uredu, bila je u mogućnosti da bez ograničenja špijunira telekomunikacije stranaca.

Nemci i građani EU trebalo bi – barem teoretski – da su od toga pošteđeni. Međutim, u praksi se to uopšte ne može garantovati, jer se u ogromnoj masi telefonskih poziva, elektronske pošte i drugih oblika komunikacije širom sveta, nikada ne može utvrditi identitet svakog pojedinca.

Čak i ta nemogućnost prepoznatljiva i laicima, trebalo je da bude dovoljan razlog svim članovima nemačkog Bundestaga da odbace to skandalozno ovlašćenje dato BND-u. Ali konzervativci (CDU/CSU) i socijaldemokrate (SPD) koji su i tada vladali, legalizovali su praksu koja je ranije bila ilegalna – i javnosti potpuno nepoznata. O njoj se saznalo 2013. kada je zviždač Edvard Snouden preko međunarodnih medija otkrio mahinacije američke Nacionalne bezbednosne agencije (NSA).

Uz velikodušnu podršku BND-a, američka tajna služba špijunira globalnu komunikaciju – i to sa nemačkog tla. Istražni odbor Bundestaga pokušao je da utvrdi opseg tog u svakom smislu preteranog špijuniranja, kao i odgovorne osobe. Međutim, iskreni napori, naročito opozicionih poslanika Zelenih i Levice, bili su uzaludni. A to što je BND na kraju čak zvanično dobio dozvolu da masovno i bez konkretnog povoda špijunira, bilo je zaista perfidno.

Tu zastrašujuću grešku parlamentarne većine Bundestaga, koja je ispunila veliku želju vlade Angele Merkel, sada je ispravio Savezni ustavni sud. On je konstatovao da „zaštita osnovnih prava građana od nemačke državne sile nije ograničena na nemačku teritoriju“. Dakle, sada je jasno: ako je to potrebno, svi ljudi se mogu osloniti na Osnovni zakon, odnosno Ustav Nemačke – bez obzira koji pasoš imaju, gde žive ili trenutno borave. Tome su se nadali tužioci – grupa od sedam stranih novinara.

Marsel Firstenau, DW
Marsel Firstenau, DWFoto: DW

Podržale su ih organizacije za zaštitu ljudskih prava „Reporteri bez granica“ i „Društvo za prava slobode“ (GFF). Svima njima bi trebalo zahvaliti na predanosti. Njihov uspeh šalje važan signal, posebno u ovim vremenima. Već duži niz godina, sloboda štampe je širom sveta pod sve većim pritiskom – ne samo u autoritarnim državama i klasičnim diktaturama. U EU je dovoljan pogled na Poljsku i Mađarsku. Izvan Evrope, zastrašujući primer je Australija.

Nemački parlament sada ima šansu i dužnost da svoju demokratsku odgovornost ispuni boljim zakonom o BND-u. Za to mu je Savezni ustavni sud dao vremena do kraja 2021. Najviši pravni autoritet pritom pokazuje put za fer rešenje problema u odnosu na slobodu štampu i poštovanje ljudskih prava. Jer, pod strogim uslovima, špijuniranje telekomunikacija trebalo bi i dalje da bude moguće. Niko ionako ne sumnja da je to neophodno.

Uostalom, pomenuti tužioci takođe žele da budu zaštićeni od terorističkih napada i ratova. Otklanjanje i prepoznavanje opasnosti u ranoj fazi – to je zadatak BND-a. Kao i to da Saveznoj vladi pruži važne informacije za odluke o spoljnoj i bezbednosnoj politici. Prema presudi, BND joj time pomaže da se „izbori na političkom polju međunarodnih odnosa i može da spreči ozbiljne pogrešne odluke“.

Savezni ustavni sud daje nedvosmislena uputstva kako to može i mora uspeti: poštovanjem „zahteva zaštite podataka“ i pridržavanjem „elementarnih principa ljudskih prava“. Ništa od toga nije za pregovaranje.

Posebna vrednost ove presude leži u toj jasnoći i nedvosmislenosti. Kritičarima je to možda čudno. I zbog toga jer novinare koji su dobili na sudu u Nemačkoj – u većini drugih zemalja mogu i dalje bez ograničenja da špijuniraju.

Ipak, svaka pobeda nad nepravdom ili kao u ovom slučaju nad lošim zakonom, jeste razlog za radost i daje nadu drugima.

Pritom ne treba zaboraviti jednog čoveka: bivšeg službenika NSA Edvarda Snoudena. Činjenica da taj zviždač još uvek mora da živi u egzilu u Rusiji (!) sramota je za sve demokratije na svetu. Amerikanac može da se ponosi ovom presudom u Nemačkoj i da nazdravi čašom Krimskog penušca.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android