1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Pljačka 2.0“ u Hrvatskoj

14. februar 2019.

Ako već hrvatska vlada ne može suvislo da opravda planirano otvaranje pogona za prihvatanje brodova sa ukapljenim gasom, čini se da građanski aktivisti nude tumačenje koje u najmanju ruku zaslužuje pažnju javnosti.

https://p.dw.com/p/3DO5e
U Omišlju na Krku planirana je gradnja LNG-terminalaFoto: DW/D. Romac

Sve veće kontroverze oko projekta izgradnje LNG-terminala na Krku upotpunjene su početkom nedelje i jednom intrigantnom studijom međunarodnog nevladinog sektora. Istraživački dokument nazvan „Pljačka 2.0“ (Looting 2.0) zajednički potpisuju italijansko aktivističko udruženja „Re:Common“ i evropska mreža udruženja „Counter Balance“, a uz podršku organizacija „Friends od Earth Europe“ i hrvatske „Zelene akcije“. Njihov prikaz pozadine spornog projekta otkriva znatno složeniji kontekst projektovanja terminala od onoga što se uobičajeno predstavlja javnosti, a koji se tiče uglavnom zadnjih godina.

„Pljačka 2.0“ govori naime o određenim planovima kovanim još sredinom devedesetih godina 20. veka. Jer već tad je Ina – u to doba još uvek hrvatska državna naftna kompanija – s partnerima iz Austrije i Slovenije na Malti registrovala firmu za regasifikaciju ukapljenog gasa na Ininom posedu na Krku. O toj firmi saznalo se međutim tek nedavno, s aferom poznatom kao „Offshore-leaks“, a zahvaljujući bazama podataka Međunarodnog konzorcijuma istraživačkog novinarstva (ICIJ). Studija postavlja pitanje: zašto je Ini bila potrebna nova firma za regasifikaciju u objektu koji je već u njenom vlasništvu?

Terminal u centru korupcijske afere

„Re:Common“ i saradnici ne tvrde da raspolažu gotovim odgovorom i svim neophodnim dokazima, ali iznose značajne indicije. Nastavak priče zato je primereno dramatičan, s obzirom na to da se prostor budućeg terminala odvaja iz Ine s novim samostalnim preduzećem „Dioki“, a njega kupuje tajkun Robert Ježić. Isto ime kasnije će se pojaviti usred korupcijske afere s prodajom Ine mađarskom Molu, gde, prema sopstvenom iskazu, on služi kao posrednik za prebacivanje višemilionskog mita. Detalji su još predmet sudskog postupka, iako je Ježić priznao krivicu, pa fokus istrage ostaje na bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu.

Kroatien Protest gegen LNG-Terminal in Omišalj
U Rijeci je u martu prošle godine nekoliko hiljada ljudi protestovalo protiv gradnje LNG-terminala na KrkuFoto: DW/D. Romac

Ostale pojedinosti moguće je pročitati na internet-stranici Zelene akcije, u engleskoj i hrvatskoj verziji. Ali u međuvremenu, od navedenih trenutaka najčuvenije korupcionaške afere u Hrvatskoj, pokazalo se da ta zemlja neće imati jasnu korist od terminala. Štaviše, ispostavlja se da bi moglo da bude samo štete, ako govorimo o direktnim efektima. „Pljačka 2.0“ zato u prvi plan ističe u više navrata naglašavani interes Mađarske u tom poslu, te poziva Evropsku komisiju i Evropsku investicionu banku da ponovo preispitaju pozadinu projekta i barem do tada obustave odluke o njegovom izdašnom finansiranju.

Marija Mileta, voditeljka kampanje protiv LNG u „Zelenoj akciji“, o tome nam je rekla: „Nisu svi bili susretljivi za razgovor, posebno iz firme LNG Hrvatska. Izveštaj je u Italiji objavio magazin ’Valori’, specijalizovan za temu etike finansiranja. Ali voleli bismo da čujemo kako Vlada Hrvatske i LNG Hrvatska komentarišu privatne interese koji su navodno uticali na odluke o tom projektu. Pitamo se i da li će vlasti sprovesti dalju istragu ili će sve ignorisati i dalje ostati uz ekonomski neisplativ i ekološki štetan projekat koji se dovodi u vezu sa širom mrežom navodno korumpiranih odnosa.“

Marija Mileta
Marija Mileta: Pitamo se da li će vlasti sprovesti dalju istragu ili će sve ignorisatiFoto: Zelena Akcija

Iznenadni manevar Mađarske

Nije se teško složiti s tvrdnjom da bi nadležna tela trebalo da odgovorno uzmu aktivističke nalaze bar u razmatranje. Ipak, neobična je već i sama nezainteresovanost hrvatskih medija od kojih je prvih dana samo par manjih prenelo vest o studiji „Pljačka 2.0“. A čitavu situaciju, obeleženu krajnje složenim i netransparentnim odnosima, dodatno je obeležilo i nedavno distanciranje Mađarske od planiranog krčkog terminala. Jer, u nedavnom postupku iskazivanja potrebe za konkretnim udelom u skladišnim kapacitetima terminala, ona nije iskazala čak ni nekakav simboličan interes, i to bez ikakvog jasnijeg tumačenja.

Uputili smo Molu nekoliko pitanja o terminalu, korupciji oko Ine i tezi da Mađari uređuju hrvatsku energetsku politiku: „Terminal podržava EU u cilju diverzifikacije nabavke gasa za taj deo Evrope, pa je to primarno regionalni interes. Mol sada nije iskazao interesovanje, ali jeste Ina, kao član Mol Grupe. UN-tribunal i švajcarski Vrhovni sud potvrdili su da u Molovom preuzimanju Ine nije bilo korupcije. Mol ima upravljačka prava nad Inom, i upravlja njome u najboljem Ininu poslovnom interesu radi stvaranja vrednosti za deoničare, uključujuči i Republiku Hrvstku“, rekla je Ana Višniovska, jedna od portparolki Mola.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android