1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Petogodišnjica u znaku blagog zamora

1. maj 2009.

Proširenje EU 2004. godine bilo je peto i najveće u njenoj istoriji – primljeno je deset zemalja. Danas niko ne dovodi u pitanje to proširenje, ali oduševljenje koje je vladalo 1. maja 2004. je davno splasnulo.

https://p.dw.com/p/Hi1o
Dani slavlja: Proslava prijema u Rigi 1. maja 2004.Foto: AP

U noći 1. maja 2004 godine slavilo se od Malte do Poljske. Slavlja je bilo i na poljsko-nemačkoj granici.

„ Moja unuka je plesala na mostu na Odri, to je sjajno".

„ Ovo je poseban dan, čovek mora biti prisutan“,

neke su od tada zabeleženih izjava okupljenih građana.

Evropa budućnosti

Bio je to poseban dan i za tadašnjeg ministra spoljnih poslova Nemačke Jošku Fišera koji je te noći rekao:

Ovde noćas nastaje nova Evropa. Ovde noćas nastaje novi prostor za mir. Noćas nastaje Evropa koja za sve nas znači budućnost. To treba proslaviti“.

Ipak, nije svima bilo do slavlja. U Nemačkoj su se mnogi građani plašili jeftine konkurencije sa istoka koja bi mogla da im oteža život.

Ove nedoumice pokušao je da rastera tadašnji nemački kancelar Gerhard Šreder:

Problemi koji bi mogli da nastanu na tržištu rada, uslugama, u vezi sa kriminalom, useljavanjem bili bi mnogo veći bez EU. Negativne posledice bismo bez proširenja Unije teško mogli da izbegnemo. Veoma je važno da to bude jasno“.

Umorni od proširenja

Nemačka i druge stare članice EU su donele propise kojima je trebalo sprečiti neograničeno useljavanje iz novih članica. No, i pored činjenice da su se strahovi o nekontrolisanom useljavanju pokazali netačnim, Unija se umorila od proširenja.

2007. godine primljene su, doduše, Rumunija i Bugarska, ali u međuvremenu je postao veći otpor daljem širenju. To je svakako povezano i sa unutrašnjim reformama u Uniji. Francuski predsednik Nikola Sarkozi je u trenutku kada je Francuska preuzela predsedavanje u Evropskoj uniji, 2008. godine rekao:

„Za proširenje EU neophodan je ugovor iz Lisabona. Jer, u slučaju da nema Lisabonskog ugovora morali bismo se vratiti na ugovor iz Nice koji predstavlja Evropu sa 27 članica i ona ne može da se proširuje bez promene institucija“.

Posle su se pojavili i problemi zbog finansijske i privredne krize sa kojma su suočene mnoge nove članice EU i koje od starih članica iziskuju veću pomoć.

Niko ne dovodi u pitanje proširenje iz 2004 godine. Ali oduševljenje koje je vladalo 1. maja te godine je davno splasnulo.

Autor: C. Haselbah/Ž. Bašić

Odgovorni urednik: N. Briski