1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ovo je samo prvi korak

Peter Filip14. avgust 2008.

Sirijski predsednik Asad iznenadio je međunarodnu javnost najavom da će uskoro sa Libanom pregovarati o uspostavljanju diplomatskih odnosa.

https://p.dw.com/p/EwN5
Sirijski predsednik Bašar el Asad
Sirijski predsednik Bašar el AsadFoto: AP

Iako je Liban nezavisan od 1943. godine, a Sirija od 1946. dve zemlje do danas nisu otvorile diplomatska predstavništva. Štaviše, mnogi Sirijci na Liban ni ne gledaju kao na nezavisnu državu, nego kao na „19. provinciju“ i time deo Sirije.

Razlog je što su obe zemlje do Prvog svetskog rata bile deo Osmanskog carstva i deo „Velike Sirije“ koja je obuhvatala područje od Kipra do današnjeg Iraka, uključujući i Palestinu. Tokom Prvog svetskog rata Britanci i Francuzi dogovorili su se o podeli te teritorije i Sirija i Liban došli su u zonu koja je bila pod francuskim uticajem.

Francuska osnovala Libansku republiku

Bazar u Damasku, glavnom gradu Sirije
Bazar u Damasku, glavnom gradu SirijeFoto: picture-alliance/ ZB

Francuska uprava, čije je sedište bilo u Damasku, osnovala je 1920. godine pretežno hrišćansko-maronitsku malu libansku državu iz koje je 1926. nastala „libanska Republika“ koja je i dalje bila pod francuskom kontrolom. Administracija u Damasku bila je tokom Drugog svetskog rata pod kontrolom Višijevskog režima, te time i saveznica nacističke Nemačke.

Liban je nezavisan od 1943, ali do danas tamošnji hrišćani su orijentisani prema Francuskoj i Zapadu, dok muslimani gledaju više u pravcu arapskog sveta, pre svega Sirije koja je nezavisnost stekla 1946. godine.

Sirija Liban smatra svojim

S obzirom na takav istorijski razvoj Sirija nikada nije prestala da smatra Liban delom sopstvene teritorije ili teritoriju zavisnu od nje – nešto slično odnosu Francuske i Monaka. Sirija decenijama ima politički i vojni uticaj u Libanu i, naročito tokom građanskog rata od 1975. do 1990. godine, uvek je manipulisala tamošnjim etničkim i verskim grupama.

Zato mnogi posmatrači ne veruju da je Damask iz osnova promenio stav i upozoravaju da bi uspeh ili neuspeh posete trebalo procenjivati ne na osnovu izjava, nego na osnovu onoga što će konkretno uslediti sledećih meseci.