1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Osetljivi podaci nisu dobro zaštićeni?

Luiza fon Rihthofen
24. jun 2021.

Nemačka vlada namerava da lične podatke stranaca čuva na jednom mestu. To bi trebalo da poveća efikasnost institucija, ali mnogi upozoravaju na to da bi podaci mogli da dospeju čak i u ruke onima koji ljude progone.

https://p.dw.com/p/3vUD5
Foto: Julian Stratenschulte/dpa/picture alliance

Dve diktature u 20. veku, nacistička i komunistička, u Nemačkoj su ojačale svest o osetljivosti pitanja čuvanja ličnih podataka. To se naročito pokazuje kada država želi da sakuplja više informacija. Nedeljama su mnogi Nemci raspravljali o tome koji podaci bi trebalo da budu obuhvaćeni aplikacijom za sprečavanje širenja korona-virusa. Na kraju je prihvatljiv bio samo minimalni kompromis: da podaci budu anonimni i decentralizovano čuvani.

Nemce zato utoliko više ljuti zakon koji bi ove sedmice trebalo da bude predložen Bundesratu, veću nemačkih pokrajina. U njemu stoji da bi podaci stranaca koji žive u Nemačkoj trebalo da se čuvaju na jednom mestu, pa i oni podaci koji su u nekim slučajevima veoma osetljivi, recimo o političkoj ili seksualnoj orijentaciji. Stručnjaci upozoravaju da bi to moglo da predstavlja opasnost.

Ministarstvo unutrašnjih poslova pod rukovodstvom Horsta Zehofera (CSU) želi da objedini podatke u AZR
Ministarstvo unutrašnjih poslova pod rukovodstvom Horsta Zehofera (CSU) želi da objedini podatke u AZRFoto: Michael Sohn/AP Photo/picture alliance

Osetljivim podacima pristupalo bi 150.000 osoba

Centralni registar stranaca (AZR), koji već postoji, trebalo bi da bude proširen. Svako ko nije nemački državljanin, a u Nemačkoj boravi duže od tri meseca, uveden je u taj registar. U slučaju izbeglica uneseni su i dodatni podaci, recimo otisci prstiju i informacije o zdravstvenom stanju.

Prema novom zakonu bi uz to u registar trebalo da budu unete i aktuelne adrese izbeglica u Nemačkoj, identifikacioni brojevi iz zemalja porekla, kao i dokumenta o postupku dodeljivanja azila i sudske presude u vezi s tim postupkom.

Do sada su te informacije držane na oko 600 različitih mesta, kod lokalnih ureda za strance. Sad bi te informacije trebalo da budu prebačene u Centralni registar, gde bi na raspolaganju stajale čitavom nizu državnih ustanova: uredima za zapošljavanje, Saveznoj policiji, Saveznom uredu za borbu protiv kriminala i uredima za omladinu. Oko 150.000 osoba imalo bi pristup tim informacijama i one bi uz malo truda mogle da dobiju uvid u najintimnije pojedinosti nečijeg života.

Protest protiv deportacije jedne lezbejke u Ugandu: u Centralnom registru nalaze se i osetljivi podaci o seksualnoj orijentaciji
Protest protiv deportacije jedne lezbejke u Ugandu: u Centralnom registru nalaze se i osetljivi podaci o seksualnoj orijentacijiFoto: picture-alliance/dpa/S. Hoppe

Tilo Vajhert iz Nemačkog udruženja za zaštitu podataka kaže da načelno nije pogrešno poboljšati digitalizaciju i podataka o strancima. Postupci dodele azila često se otežu ako se ljudi presele. Spisi se poštom šalju od ustanove do ustanove, a ponekad se i izgube.

Jedan potražilac azila iz Iraka izjavio je za DW da su tako njegova veoma osetljiva dokumenta koje je poslala Savezna ustanova za migraciju i izbeglice (BAMF), završili u poštanskom sandučetu osobe koja se nakon njega uselila u jedan stan.

I dvostruko uvođenje osoba u državnim ustanovama može za potražioce azila da ima katastrofalne posledice, a to bi sprečila centralizovana datoteka, kaže Vajhert.

Opasnost da podaci dođu u ruke država porekla

Ipak, brojni stručnjaci iz dobrotvornih organizacija, LGBTQ-udruženja, stručnjaci za zaštitu podataka, pa i neki državni službenici smatraju da novi zakon nije uravnotežen i da ima grešaka. I retko su stručnjaci bili tako složni. Kažu da se kod predloga zakona vodilo računa o efikasnosti vlasti, ali ne i o pravima pogođenih. Oni nemaju mogućnost da saznaju šta se događa s njihovim podacima i ko ima pristup njima, kažu stručnjaci.

„Polazim od toga da tajne službe država koje neke ljude progone svoje saradnike imaju i među zaposlenima u nemačkim ustanovama“, kaže Vajhert za DW. Centralnim registrom stranaca (AZR) njima se „podaci ljudi koji su progonjeni serviraju na srebrnoj tacni“, kaže on. Jer, gotovo da nema kontrole ko se služi tim podacima.

Tilo Vajhert: Polazim od toga da tajne službe država koje neke ljude progone svoje saradnike imaju i među zaposlenima u nemačkim ustanovama
Tilo Vajhert: Polazim od toga da tajne službe država koje neke ljude progone svoje saradnike imaju i među zaposlenima u nemačkim ustanovamaFoto: picture-alliance/dpa/C.Rehder

Šokiran da „tako nešto može da se dogodi u Nemačkoj“

To pokazuju i iskustva Amina L. (puno ime poznato redakciji DW). On je kao potražilac azila došao u Nemačku. Navodno je u svojoj domovini bio na spisku za likvidaciju. Učio je nemački, brzo napredovao i počeo da ide na obuku za negovatelja. Imao je dakle dobre izglede da dobije pravo boravka u Nemačkoj. Zato je u jednoj Fejsbuk-grupi informisao druge o tome kako da legalno dođu u Nemačku zahvaljujući Zakonu o useljavanju stručnog osoblja.

Ubrzo nakon toga preko Fejsbuka je dobio poruku da ne stvara izbeglicama lažne nade. A kao dokaz da je državni službenik, pošiljalac poruke mu je sledećeg dana poslao njegov izvod iz Centralnog registra stranaca. Tu su bili vidljivi podaci Amina L. uključujući i njegovu aktuelnu adresu.

Amin L. se uplašio da i država koja ga progoni ima pristup tim informacijama. „Bio sam šokiran“, kaže za DW, „da tako nešto može da se dogodi i u Nemačkoj. Nisam se više osećao bezbednim, napustio sam stan i razmišljao o napuštanju Nemačke.“ Podneo je krivičnu prijavu protiv čoveka koji mu je poslao poruku, ali je državno tužilaštvo istragu vodilo kratko, pa je onda obustavilo postupak.

Novinari ARD-a otkrili su čovek koji je poslao Aminu L. poruku nije saradnik tajne službe, već službenik biroa za zapošljavanje. U svakom slučaju, to što je službenik te ustanove imao pristup osetljivim informacijama, može da znači da Centralni registar stranaca nije dovoljno zaštićen od zloupotrebe.

Kritika predloženog zakona

Predlog zakona vladajuće koalicije nailazi na otpor i među političarima. Luize Amtsberg, predstavnica Zelenih zadužena za izbeglice, u izjavi za DW kaže: „Mi smo odgovorni za ljude koji su u Nemačkoj potražili utočište, a sada ih izlažemo opasnosti.“ Osim toga, Amtsberg smatra da se tu radi o velikom zadiranju u pravo stranaca da sami odlučuju o svojim podacima, za šta nema opravdanja.

Luize Amtsberg: Mi smo odgovorni za ljude koji su u Nemačkoj potražili utočište, a sada ih izlažemo opasnosti
Luize Amtsberg: Mi smo odgovorni za ljude koji su u Nemačkoj potražili utočište, a sada ih izlažemo opasnostiFoto: Stefan Kaminski

I kopredsednik Radne grupe za migraciju u SPD Husein Kedr kaže da je zakon koji podržava i njegova stranka diskriminišući. „Zašto postoji Centralni registar stranaca? Da li postoji Centralni registar Nemaca?“

Uprkos brojnim kritikama, vladajuća koalicija CDU/CSU i SPD želi da progura taj zakon u Bundesratu pre izbora u septembru. U maju je zakon prihvatio Bundestag zahvaljujući i glasovima SPD, iako se neki članovi te stranke zakonu protive.

U Bundesratu su zastupljeni i Zeleni i Levica koji učestvuju u vlasti u 11 od 16 saveznih pokrajina. U Bundestagu su obe te opozicione strane glasale protiv predloga zakona. Kritičari kao što je Luize Amtsberg iz Zelenih računaju da će zakon možda još jednom biti prerađen, ali da će na kraju biti prihvaćen i u Bundesratu.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu