1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Onaj ko kuka, ne želi ništa da promeni!

6. januar 2010.

„Uvek ja!“, „Niko me ne voli“. Ah, svi mi kukamo ponekad. Neko češće, neko ređe. Ali šta ljudi time žele da postignu? Naučnici tvrde da jadikovanje i samosažaljenje mogu da budu od koristi tzv. psihološkoj higijeni.

https://p.dw.com/p/LMCo
Dosta kukumavčenja!
Dosta kukumavčenja!Foto: picture-alliance/dpa

Šta to zapravo znači, i zašto onaj ko ne zna da prestane da kuka, sebi šteti? „Postoje različite tehnike za kukumavčenje“, kaže Rolf Haubl sa Instituta za sociologiju i psihoanalitičku socijalnu psihologiju u Frankfurtu.

Na primer, neki ljudi kukaju kada očekuju bol ili neku drugu neprijatnost. Ima i ljudi koji kukaju zbog najmanje sitnice. Time zapravo hoće da kažu: „Potrebna mi je pažnja“.

Kukanje iz samozaštite

Ima i onih koji jadikovke koriste zbog osećanja pripadanja zajednici, ili pak zbog samozaštite. Na primer, ako ljudi zavide nekome zbog dobre plate, ta osoba će odmah pomenuti da je takva plata rezultat mukotrpnog rada. Time želi da svede zavist na najmanju moguću meru, ali i da izbegne neprijatne reakcije.

U Nemačkoj ljudi rado kukaju, ali to najčešće ne rade glasno. Takvo ponašanje smatra se neprimerenim. Ali situacija je sasvim drugačija u Južnoj Evropi. „Kada na primer u Turskoj neko umre, ljudi žale glasno i teatralno“, kaže psiholog Mihael Šelberg iz Hamburga. Takvo glasno ispoljavanje žalosti ima svoje prednosti, jer rasterećuje ljude.

Nasuprot tome, tiho jadikovanje ima u principu samo negativne strane. Problem se ne rešava, a osoba koja jadikuje sebe samo još više „spušta“. A ko stalno samo kukumavči, i ništa ne menja, na kraju ostane i bez dodatne porcije pažnje.

Kakvo značenje ima „zvocanje“ u partnerskim vezama?

Ono je najčešće šifrovana poruka. Na primer, ako ona kaže: „Nikad nisi kod kuće“, to znači „Želim da provedem vreme samo sa tobom“. Međutim ona to ne kaže jasno i glasno, zato je on ne razume. Ona je potom zlovoljna, i ima još jedan razlog više da jadikuje.

Ipak, svim osobama koje kukaju najčešće je jedno zajedničko: u principu ne žele ništa da promene. „Ko se uporno drži kukumavčenja, ne mora ništa da menja i izbegava suočavanje sa samim sobom“, kaže Ute Lauterbah iz Altenkirhena.

Ona je napisala duhovitu knjigu na temu jadikovanja. Njen recept protiv jadikovki glasi: Preterujte u samosažaljevanju i jadikovanju, sve dotle dok Vas više niko ne shvata ozbiljno. Promenite perspektivu, prihvatite situacije lakše i u manama pokušajte da vidite prednosti. Žene jadikuju više od muškaraca, ali za to postoji jedan razlog: „Žene su spremnije da se „otvore“, kaže Haubl. Ako to uopšte rade, muškarci kukaju kod svoje majke ili supruge.

Ipak ko se ne žali beskonačno, od toga može imati i koristi. Tako može otkriti svoje želje i postaviti granice. Šelberg savetuje da čovek jadikuje tokom određenog vremenskog perioda, nakon čega treba da razmisli kako da reši problem. Na taj način jadikovanje može biti i put ka samospoznaji.

welt/ii/nj