1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

O padu dolara

Henrik Beme12. novembar 2004.

Prvi put od uvođenja zajendičke evropske valute pre pet godina, evro je ove sedmice premašio vrednost od 1,30 američkih dolara. Nova valuta na berzama se pojavila 4. januara 1999. po kursu od 1,17 dolara a najnižu vrednost zabeležila je u jesen 2000. kada je za jedan evro moglo da se dobije samo 0,82 dolara. Analiziramo uzroke i posledice aktuelnog rasta kursa.

https://p.dw.com/p/BAej

Samo što je nemačka privreda koliko –toliko prebrodila ndramatični rast cena nafte kada se pojavila nova potencijalna kriza – snažni evro. Cena veća nego ikada do sada, makar na kratko vreme, izazvala je bila najrazličitija strahovanja. Jer, visoki kurs evra znači rast cene nemačke izvozne robe što bi zaposleidcu mogo da ima smanjenje njene potražnje. Kako je nemačka privreda već dugo u krizi a njen minimalni rast zavisi isključivo od izvoza mnogo su se već uplašili da će zemlja zapasti u recesiju.

A kako svi problemi koji se odnose na Nemačku u većoj ili manjoij meri važe i za Evropu, predsednik Evropske centralne banke Žan-Klod Triše nije štedeo reči upozprenja kada je skok kursa evra nazvao brutalnim i izuzetno nepoželjnim rastom vrednosti. Triše, pri tom, ne brine toliko zbog samog visokog kursa već zbog velikih skokova u vrednosti evropske zajedničke valute. Ovakav fenomen, poznat kao volatilitet, izaziva nesigurnost a tržište to nikako ne voli.

U traganju za krivcem svi su prstom uprli u oslabljeni dolar. A dolar je slab zbog takozvanog dvostrukog deficita u Americi. S jedne strane u budžetu Sjedinjenih Država zjapi ogromna rupa od 413 milijardi dolara – i to samo četiri godine nakon što je državna kasa bila ubeležila plus od 200 milijardi. Slabi dolar je, međutim, još više posledica visokog trgovinskog deficita. Amerika konzumira mnogo više robe i usluga nego što ih proizvodi pa je zemlji svakog dana potreban ogromni prilvi stranmog kapitala. Kako bi taj trend suzbili, finansijski zvaničnici u Vašingotnu podstiču slabljenje svoje valute, mada to otvoreno nikada ne žele da priznaju. Zato, što je ove sedmice ponovo bio slučaj, podižu osnovne kamatne stope, ne bi li smanjili potrošnju. A cenu za to plaćaju Evropljani.

No, Evropa ne bi trebalo previše da se buni jer slabi dolar ima i svojih prednosti. Ne samo da evropska preduzeća u zoni dolara sada mogu jeftinije da kupuju već se time ublažava i efekat skupe nafte jer se nafta tradicionalno plaća upravo dolarom. Konačno, visoki kurs evra jeste i neka vrsta priznanja z amladu valutu. Evro, naime, biva sve popularniji – na primer kao moneta za čuvanje državnih rezervi nacionalnih banaka poput onih u Tajlandu, Maleziji ili Kini. U svetskoj trgovini evro sda već igra značajniju ulogu nego dolar.

Pa ipak rast evra donosi pretežno negativne posledice. Nemački hemijski koncern BASF, recimo, sa svakim centom povećanaj vrednosti evropske valute gubi 120 miliona evra obrta.

Kako s ene može očekivati da će Amerikanci iz saučešća zategnuti dizgine, Evropljani će biti ti koji će na finansijkopolitičkom planu morati nešto da učine. Recept je istovremeno i jednostavan i kompikovan: smanjiti poreze, podsticati investicije, reformisati trižišta rada – ukratko, stvoriti mogućnbosti za privredni rast. Kako za tako nešto uvek treb avremena, treb aočekivati da će čuvari evropske monete povući kočnicu i sami intervenisati na tržištima deviza kupujući zalihe američke valute. To će privremeno ojačati dolar i pre svega zaplašiti špekulante koji u ovakvim stvarima uvek pokušavaju da iskoriste svoju priliku. Uz to bi, svakako, svi trebalo da se ponašaju opuštenije jer ne mora baš svako premašivanje novih rekordnih vrednosti kursa odmah da bude proglašeno za katastrofu po globlabnu ekonomiju.