1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

NPD može slobodno da i dalje bude nevažna

17. januar 2017.

Ponovo je Savezni ustavni sud odbacio zahtev za zabranom desno-ekstremne Nacionaldemokratske partije Nemačke. To jeste neugodno za podnosioca zahteva Bundesrat, ali pokazuje snagu našeg Ustava, smatra Folker Vagener.

https://p.dw.com/p/2Vw5K
Deutschland NPD Wahlkampfveranstaltung in Hamburg
Foto: picture-alliance/dpa/F. Bimmer

Ne, ponovni neuspeh politike u pokušaju da Ustavni sud zabrani NPD nije katastrofa. To je pre blamaža za Bundesrat koji je sada i po drugi put previše hteo, ali su argumenti suviše slabi. Topovima se pucalo na vrapce – kao i 2003. kada su Bundestag, Bundesrat i Savezna vlada zajedno doživeli neuspeh na najvišem nemačkom sudu. Niko ne osporava da NPD prezire čoveka i zagovara rasizam, ali samo to nije dovoljno za zabranu stranke.

Šifra nemačkoga nacističkoga kompleksa

Zabrana neke stranke najjače je oružje nemačkog Osnovnog zakona (ustava). Ona dolazi u obzir tek ako je ugrožen slobodarsko-demokratski ustavni poredak – to znači ako on može da se ukloni. A ta opasnost se mora jasno dokazati. Iskreno rečeno, moramo li da se bojimo male stranke koja nema poslanike ni u jednom pokrajinskom parlamentu i koja ih nikada i nije imala u Bundestagu? Ne moramo. NPD je šifra za naš nemački kompleks nacional-socijalizma. On je razumljiv i potvrđuje naša višedecenijska nastojanja da se suprotstavimo začecima zla (Nikad više fašizma, nikad više rata!). Ali, takav istorijsko i psihološki uslovljen odbrambeni mehanizam protiv zaista odvratnih i nepopravljivih, potpuno je neprikladan za pravno sredstvo zabrane neke stranke.

Sudije u Karlsrueu su to političarima sada ponovo jasno rekli. NPD dakle sme da i dalje deluje i da i dalje bude beznačajna. I niko zbog toga ne bi trebalo da se uzbuđuje. NPD je marginalna grupica koja je u najboljem slučaju vredna spomena kada se radi o njenom katastrofalnom organizacionom i finansijskom stanju. Ne, demokratija ne mora da zbog takvih političko-ideoloških statista podiže tvrđavu kako bi se odbranila od desničara.

Wagener Volker Kommentarbild App
Folker Vagener, DW

Ovo pravno natezanje ionako stiže sa više decenija zakašnjenja. Postupak zabrane verovatno bi imao više izgleda 1960-ih godina, a tada bi sigurno bio i potrebniji. NPD je tada imala poslanike u više pokrajinskih parlamenata – u nekima čak skoro deset odsto, više nego što su tada imali liberali (FDP). Ali tada – iako je na snazi bio isti Osnovni zakon – niko nije pokrenuo tu inicijativu. Brojni nacisti još uvek su bili poslovno aktivni, društvena klima je bila drukčija. Ako je ikada postojala i teoretska opasnost da NPD nanese štetu mladoj Saveznoj Republici, onda je to bilo tada. Ali niko se nije usuđivao i – prilika je propuštena.

U vreme Vilija Branta (1969-1974), NPD je marginalizovana. A zašto? Zato što se s Brantom celo nemačko društvo pomerilo ka levom centru i tako ekstremnu desnicu pretvorilo u patuljka – i bez Saveznog ustavnog suda, i bez zahteva za zabranom.

Protiv desnog ekstremizma argumentima, a ne zabranom

Naša demokratija bi trebalo da jednostavno može da izdrži NPD. Restrikcijama se od te mini-stranke samo pravi udruženje mučenika koje će brzo da stvori neku zamensku organizaciju. Desno-ekstremna ideologija ne može se ukinuti presudom – protiv nje se mora boriti politički i argumentima.

Nemačka u suštini – njene stranke i društvo – odavno imaju jedan drugi problem. Navodnog džina – NPD koja se prikazuje kao nešto što je opasno – istorija je pregazila. Društveni konsenzus i ravnotežu u društvu trenutno ugrožavaju drugi: Alternativa za Nemačku (AfD), Pegida i novi populisti koji jednostavnim načinom razmišljanja traže saveznike – i već su ih našli, kako potvrđuju rezultati najnovijih pokrajinskih izbora. I u ovom slučaju važi: zabrana bi bila kontraproduktivna. Prijateljima jednostavne slike sveta treba se suprotstaviti – argumentima.