1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nove milijarde za Siriju?

15. januar 2014.

Na drugoj donatorskoj konferenciji za Siriju koja se danas (15.1.) održava u Kuvajtu, Ujedinjene nacije žele da prikupe pet milijardi evra. Samo, ko će dati pomoć? I za koga?

https://p.dw.com/p/1AqeJ
Foto: picture-alliance/dpa

„U bekstvu se nalazi skoro deset miliona ljudi, a to je polovina sirijskog stanovništva“, procenjuje poznavalac prilika u Siriji Elijas Perabo i upozorava da u toj zemlji vlada glad – pojava koje tamo ranije nije bilo. On izveštava da u okolini Damska ljudi svakodnevno umiru od gladi. Taj berlinski politikolog je suosnivač mreže „Adopt a revolution“. On stalno kontaktira s ljudima na terenu i kaže da je situacija iz dana u dan sve gora. Dok sirijska vlada područja pod svojom kontrolom snabdeva životnim namirnicama, delovi Damaska pod nadzorom pobunjenika potpuno su odsečeni od sveta, pa tako i od humanitarne pomoći.

Koordinatorka humanitarne pomoći UN Valeri Amos govori o sedam miliona izbeglica, za čije je zbrinjavanje potrebno najmanje pet milijardi evra. Ujedinjene nacije se nadaju da će taj novac prikupiti na donatorskoj konferenciji u sredu (15.1.) u Kuvajtu. Pomoć se pre svega očekuje od SAD, kao i od evropskih i zalivskih država.

Prvo donacije, a onda mirovni pregovori

Tačno nedelju dana kasnije, 22. januara, u Montreu u Švajcarskoj, počinje i međunarodna mirovna konferencija o Siriji, koja je već više puta odlagana. I taj termin je pod znakom pitanja s obzirom na to da još nije sigurno da li će na njoj učestvovati sirijski opozicioni savez – Nacionalna koalicija. Naime, ona želi da po svaku cenu sruši sirijski režim i plaši se da bi na mirovnoj konferenciji mogla da bude prisiljena na kompromis sa vlastodršcem Baširom al-Asadom.

Izbeglice su često prepuštene same sebi
Izbeglice su često prepuštene same sebiFoto: ZAC BAILLIE/AFP/Getty Images

Ali čak i ako se opozicija pojavi za pregovaračkim stolom, malo je onih koji veruju u uspeh te konferencije. „Nema napretka na vidiku“, kaže Petra Beker iz nemačke fondacije „Nauka i politika“ i objašnjava da sirijski predsednik veruje u svoju pobjedu i da ni jedna strana nije spremna na kompromis.

Ipak, mirovna konferencija bi mogla da dovede do pozitivnih pomaka koji bi olakšali snabdevanje stanovništva humanitarnom pomoći. I zato je važno da donatorska konferencija uspe, smatra Elijas Perabo: „To bi bio znak za mirovnu konferenciju da je Zapad spreman da preuzme odgovornost i znak za opoziciju da treba da učestvuje u mirovnim pregovorima.“

Od borbe za slobodu do brutalnog rata

Međutim i rezultati donatorske konferencije su pod znakom pitanja. Većina vlada nije u celini uplatila ni ono što je obećala na prethodnoj donatorskoj konferenciji, pre godinu dana. Od obećanih 1,15 milijardi evra, uplaćene su dve trećine. Naime, ministri spoljnih poslova na konferencijama često velikodušno dele obećanja, koja ministri finansija njihovih država ne mogu da ispune. A i situacija u Siriji ne podstiče na donacije.

Donatori strahuju da bi njihova sredstva mogla da zavrüe kod islamista
Donatori strahuju da bi njihova sredstva mogla da zavrüe kod islamistaFoto: Reuters

„Mnoge na Zapadu je uplašilo to kako se taj rat razvijao – od pobune za više slobode pretvorio se u brutalnu borbu u kojoj sve veću ulogu igraju islamisti“, kaže Perabo. Osim toga, mnoge vlade razočarane su i time što humanitarna pomoć očigledno retko stiže tamo gde je zaista potrebna. Recimo, međunarodni Crveni krst već mesecima uzalud pokušava da pošalje svoje konvoje u područja pod kontrolom pobunjenika. Vlada u Damasku više puta je obećala da će propustiti te konvoje, ali je njena vojska ipak svaki put zatvorila prolaz. Sve to ide na ruku Baširu al-Asadu. U područjima pod njegovom kontrolom stanovništvo dobija humanitarnu i medicinsku pomoć, a tamo gde su pobunjenici vlada humanitarna katastrofa.

Velike humanitarne organizacije uglavnom ne rade ništa bez dozvole zvaničnih vlasti jer se boje za bezbednost svojih radnika. Međutim, Petra Beker upozorava: „Ne može se sarađivati samo sa organizacijama koje priznaje režim, moraju se pomagati organizacije koje deluju u područjima koja nisu pod kontrolom režima.“ Manje humanitarne organizacije spremnije su da deluju nezavisno od dozvola Asadove vlasti. Recimo, „Lekari bez granica“ rade u izbegličkim logorima na severu Sirije, a deluju iz Turske.

Načelno, svaka zemlja samostalno odlučuje kojoj će organizaciji da dodeli sredstva koja je obećala na donatorskoj konferenciji. Elijas Perabo pri tom upozorava: „S jedne strane, mora se paziti da se pomoć ne instrumentalizuje. S druge, nešto se mora preduzeti protiv gladi.“

Autori: Alojz Berger / Andrea Jung-Grim
Odgovorni urednik: Ivan Đerković