1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nemačka politika na Bliskom istoku

20. decembar 2012.

Pre dve godine u Tunisu se spalio prodavac voća Mohamed Bouazizi. Njegova smrt izazvala je nerede i revolucije u nekoliko arapskih zemalja. Ti događaji postavili su nove izazove pred nemačku spoljnu politiku.

https://p.dw.com/p/1766d
Foto: picture-alliance/dpa

Arapska revolucija postavila je veoma teška pitanja pred nemačku spoljnu politiku. Prevrat se odvijao drugačije nego što se to prvobitno očekivalo. Ako je uopšte nešto na tom planu jasno, onda je to činjenica da će se do novog poretka doći zaobilaznim putevima. Ako se do tih ciljeva uopšte dođe.

Međutim, Nemačka je ipak uspela da odredi svoj kurs na planu spoljne politike. Andreas Peške, portparol Ministarstva spoljnih poslova u pisanom odgovoru DW, kaže da je nemačka vlada oduvek podržavala demokratske promene u Severnoj Africi. „Vlada je uvek imala jasan stav da se ljudska prava moraju poštovati, čak i u vreme velikih društvenih prevrata. Nova vlast mora da ponudi perspektivu i osnovna prava svim društvenim i verskim grupama.“

Angela Merkel i svrgnuti egipatski predsednik Mubarak u Berlinu 2010.
Angela Merkel i svrgnuti egipatski predsednik Mubarak u Berlinu 2010.Foto: AP

Samokritika na planu ljudskih prava

U svakom slučaju, promene koje su se dogodile dale su povod za kritičko preispitivanje nemačke spoljne politike pre promena. Nemačka je sarađivala sa autokratima u Tunisu i Egiptu u različitim oblastima – na planu bezbednosne politike, izbeglica i trgovine. Hajo Lenc, šef Odeljenja za Bliski i Sredni istok i Severnu Afriku fondacije „Fridrih Ebert“ kaže: „Mi smo, u saradnji sa Evropskom unijom, precenili neke ciljeve, poput migracije ili bezbednosti. To ide na naš račun. Na drugoj strani su zapostavljeni ciljevi koji se tiču transparentnosti, ljudskih prava, participacije, otvorenih političkih procesa, slobode medija.“

Sa tim mišljenjem se slaže i Rupert Polenc, predsednik Spoljnopolitičkog odbora Bundestaga, iz redova vladajuće Hrišćansko-demokratske unije (CDU). Nemačka vlada trenutno sprovodi pet političkih ciljeva: ekonomsku saradnju, politiku izbeglica i migracija, borbu protiv međunarodnog terorizma, priznanje Izraela kao jevrejske demokratske države sa sigurnim granicama, koja sa svojim susedima može da živi u miru na bazi rešenja sa dve države i konačno, angažman na planu modernizacije, demokratizacije, vladavine prava i ljudskih prava. Neke od tih ciljeva nemačka vlada je i pre prevrata preusmerila: „Modernizacija i poštovanje ljudska prava su postali nezamislivi.“

Saradnja sa vlastima u Egiptu

Trebali naoružvaati pobunjenike?
Treba li naoružvaati pobunjenike?Foto: AP

Polenc kaže da je neophodno raditi na planu ostvarivanja poštovanja ljudskih prava i vladavine zakona. Kada se radi o Egiptu, te ciljeve je potrebno ostvarivati u saradnji sa novom vladom: „Ubeđeni smo da su ti ciljevi u interesu Egipćana“, kaže predsednik Spoljnopolitičkog odbora Bundestaga. Shodno tome, nemačka vlada očekuje da Egipat ostvari predstavničku demokratija u najširem smislu.

Zahtevi nemačke vlade se razlikuju kada se radi o Siriji, gde vlada nasilje. „Intervencija nije preporučljiva“, kaže Hajo Lenc iz fondacije „Fridrih Ebert“. Ipak, bilo bi mudro podržati Opozicioni savez, koji je osnovan pre nekoliko nedelja. A mora se, kaže, razmišljati i njegovom naoružavanju.

Autori: Kersten Knip / Željka Bašić-Savić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković