1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Neko mora da kaže da je nastupio mir

10. novembar 2018.

Dejtonski mirovni sporazum sadrži i važan Aneks 7 kojim se garantuje povratak i integracija ratnih izbeglica. Tek njegovom implementacijom bi se smatralo da je nastupio mir. Ali, kako utvrditi da je taj proces završen?

https://p.dw.com/p/380xd
Bosnienkrieg
Foto: picture alliance/dpa

Većina političkih dogovora u BiH u poslednjih dvadesetak godina imali su u sebi neki oblik odrednice "do implementacije Aneksa 7, Dejtonskog mirovnog sporazuma”. To uključuje i sve odluke koje se odnose na izborni proces, jer je pitanje da li kao merilo treba uzeti popis stanovništva iz 1991. ili 2013. godine, pa je nastao nakaradni izborni proces u kojem kandidati mogu da menjaju nacionalnost nakon svakog izbornog ciklusa.

Deo Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma:"Sve izbeglice imaju pravo da se slobodno vrate u svoje domove. Imaju pravo na povrat imovine koje su lišeni tokom neprijateljstava od 1991. godine i na naknadu imovine koja se ne može vratiti. Što raniji povratak izbeglica važan je cilj rešavanja sukoba u Bosni i Hercegovini. Strane potvrđuju da će prihvatiti povratak lica koja su napustila njihovu teritoriju, uključujući i ona koje su dobila privremenu zaštitu trećih zemalja. Strane će osigurati da se izbeglicama i prognanim omogući siguran povratak, bez rizika od uznemiravanja, zastrašivanja, proganjanja ili diskriminacije, naročito zbog njihovog etničkog porekla ili političkog uverenja.”

USA Dayton 1995
Slobodan Milošević, Alija Izetbegović, Franjo Tuđman SAD, Dejton, 1995.Foto: picture-alliance/dpa/J. Ruthroff

Teorija i praksa

Činjenica je da je implementacija Aneksa 7 odavno trebalo da bude  završena, ali je na terenu situacija sasvim drugačija. Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbeglice, gotovo 100 hiljada ljudi čeka na ostvarivanje ovog prava, dok je oko 40 hiljada porodica koje su aplicirale i koje su zadovoljile kriterijume.

"Postavlja se pitanje ko je taj koji će da kaže ova priča je završena ili u njoj treba da se završi još nešto. To je problem. Ta priča se koristi u političke svrhe, prilikom formiranja vlasti, i neretko se koristi i kao pretnja i sredstvo za ostvarivanje cilja. Ne postoji bilo koji način da se kaže, to je ta ustanova, ta institucija ili međunarodna organizacija koja će reći da je taj proces završen”, kaže Borislav Bojić, predsednik Komisije za ljudska prava pri Parlamentu BiH.

Obnovljene kuće su prazne

Pričati o izbeglicama i povratku nakon toliko godina, postala je pomalo nezahvalna tema, jer ljudi koji su otišli pre više od dve decenije i negde počeli novi život, ne žele da se vrate. Obnovljene kuće zjape prazne, a njihovi vlasnici su tu u proseku dva puta godišnje.

"Ovde se uveliko priča o ljudima koji su izbegli u neke od zemalja bivše Jugoslavije ali i u evropske zemlje. Ni jedni ni drugi ne žele da se vrate. I jedni i drugi su svoju imovinu vratili kada je to bilo moguće, vlasnici su zemljišta, objekata koji su zaključani. Potrošen je ogroman novac da se ove kuće obnove. Negde smo zatajili sa tom našom iskrenošću koliko zaista ljudi živi na određenom području”, kaže Murisa Marić iz Udruženja građana "Don” iz Prijedora, koje godinama prati situaciju na terenu, pomaže ugroženim porodicama, učestvuje u međunarodnim projektima ove vrste.

Dometi Donatorske konferencije 

Donatorska konferencija, projekat vredan gotovo 600 miliona evra, održana je pre nekoliko godina u Sarajevu. Ideja je bila da se stambeno zbrinu najugroženiji iz BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, njih oko 80 hiljada. I da se sve to završi za pet godina.

Internationale Geberkonferenz für die Vertriebenen im Westbalkan 2012
Foto: Samir Huseinovic

Kada je reč o BiH, Aneks 7 je definisao dostojanstven, siguran i bezbedan povratak svim licima, podseća Mirhunisa Zukić iz Unije za održivi povratak, uključujući naknadu štete koja se nikada nije realizovala. U ovom trenutku, kaže Zukić, BiH implemetira projekte vredne oko 70 miliona evra, koliko se odnosi na BiH od te konferencije a istovremeno se smanjuju budžeti za ovu populaciju na entitetskom i državnom nivou.

"Mi znamo da veliki broj ljudi koji se vratio nije mogao ostvariti svoja prava koja su mu zagarantovana i sada umesto da imamo masovniji povratak, da se to sve završi, imamo odlazak ljudi. Ali imamo i drugu grupu ljudi, poput nekih porodica u Mostaru koje čekaju da im se obnove objekti, a žive kao podstanari”, kaže Zukić navodeći da su domaće institucije odavno digle ruke od implementacije Aneksa 7, jer se on koristi samo deklarativno.

Međunarodne organizacije da aminuju 

Odgovor na pitanje, ko je taj ko će proglasiti da je Aneks 7 sproveden, treba tražiti od Saveta za implementaciju mira, ali i domaćih institucija oslonjenih na ustavne norme, kaže profesor Ustavnog prava, Mile Dmičić.

"Za očekivati je da će prvo to da kaže Savet za implementaciju mira a kasnije i domaće institucije u smislu da li taj process ide u nedogled ili će nakon popisa iz 2013. godine, postojati osnov da se konstatuje da li su svi aneksi Dejtonskog sporazuma sprovedeni. Moj stav je da je Aneks 7 sproveden i da međunarodna zajednica može konačno uspostaviti organe na bazi popisa iz 2013. godine”, kaže Dmičić.

Jasno je da se u ovom trenutku ne mogu dići ruke od Aneksa 7 s obzirom na veliki broj porodica koje su u procesu povratka i koje su aplicirale kod domaćih ili međunarodnih institucija. Njegova implementacija ne znači samo obezbediti krov nad glavom, nego i zapošljavanje, odnosno stvaranje uslova za život. U stanju u kakvom je BiH, odnosno njeni građani, teško je očekivati neki značajn napredak kako bi ova priča zaokružila.

"Tako da, ovakva implementacija može trajati u nedogled, u ovakvoj zemlji, u ovako neuređenom sistemu, zbog čega smo, prema svim parametrima daleko od zemalja koje imaju slične probleme”, zaključuje Murisa Marić iz Udruženja građana "Don” iz Prijedora. 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android