1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

tanja miscevic

Panagiotis Kouparanis21. mart 2008.

Akcija "Nedelja protiv rasizma" održava se pod pokroviteljstvom političke inicijative "Pokaži lice", a koju podržavaju nemačke kompanije i mnoge javne ličnosti. Širom zemlje vode se javne rasprave o problemima rasizma.

https://p.dw.com/p/DSB5
Cokule - simbol rasizma i desničarskog ekstremizma u NemačkojFoto: picture-alliance/dpa

U Nemačkoj je broj zločina motivisanih radikalno-desničarskim idejama i dalje u porastu: šest stotina osoba je u protekloj godini bilo podloženo takvom nasilju, što je za skoro stotinu više nego pre dve godine. Od pada Berlinskog zida, zbog rasističkog nasilja ubijeno je 130 osoba, a počinioci su uglavnom bili iz redova omladine. Desničarski ekstremizam je, ipak, problem celog društva, a ne samo maloletne delikvencije. Prema poslednjim istraživanjima čak 60 odsto Nemaca je pristalica rasističke ideologije i ne trpi strance. Sociolozi smatraju da je radikalno-desničarska ideja postala glavna bolna tačka u nemačkom društvu. O intelektualnom desničarskom ekstremizmu govori član predsedništva Hrišćansko-demokratske unije, Fridbert Pflugel: "Protiv-partijska misao i anti-parlamentarizam preobratile su se u ideologiju koja se brzo širi raznoraznim publikacijama. Čak, iako omladina koja zlostavlja Turke ne čita takve publikacije, ona je izložena obrascima razmišljanja kao što su: "Stranci su krivi", "Ti si bolji" ili "Nemci su bolji od drugih naroda". Poznato je da omladina veoma lako usvaja takav način razmišljanja."

Nema sprege izmedju socijalnog statusa i ekstremizma

Fridbert Pflugel smatra da bi se trebalo oštro suprotstaviti takvom desničarskom ekstremizmu, a naročito razjasniti pojedincima činjenicu da radikalni ekstremizam proizilazi iz političkog ubeđenja. Sa tim se slaže i profesorka psihologije iz Berlina, Brigit Romelđpaher: što je obrazovanje više, manje su mogućnosti za nalete radikalnog ekstremizma. U suštini, radikalna misao se, ipak, nalazi u svim slojevima društva - u velikim akademskim krugovima, ali i u niže obrazovanoj klasi: "Faktor siromaštva i nezaposlenosti po pitanju ekstremizma manje je bitan, nego kada se radi o konkretnm nasilju. Ta dva principa bi trebalo razlikovati. Nasilje je ozvaničeno činom, a ne radikalno-ekstremnim stavovima. Na to nailazimo širom zemlje, a posebno u nekim delovima bivše Istočne Nemačke. Dakle, smatram da nije shodno povezivati socijalne slučajeve sa ekstremizmom."

Država aktivno protiv rasizma

Potrebno je da država i stranke budu aktivne po pitanju suzbijanja rasizma, tako što će podržavati projekte i inacijative u ostvarivanju tog cilja. To, međutim, neće biti dovoljno na duže staze, smatra socijal-demokrata Kajo Vaserhofel iz Ministarstva rada: "I kompanije i privrednici suočeni su sa rasističkim parolama u njihovom okruženju. Postoje mnoga preduzetništva i udruženja koja se suočavaju sa tim. Ko širi takve parole, leti napolje. Tako, dakle, postoji mogućnost da neko bude okrivljen iako nije pričao okolo naokolo."

Hrabrost i smelost dovedene su u pitanje. Ne bi trebalo zatvarati oči pred tim, poručuje pevač nemačkog pop-benda "Die Prinzen" Sebastian Krumbigel. On, kao žrtva nasilja desničarskog ekstremizma, apeluje: "Nije uvek država krivac za sve. Trebalo bi imati hrabrosti prepoznati takav ekstremizam u svom okruženju i uperiti prst u njegove pristalice. Ukoliko se nešto dogodi, trebalo bi to objaviti i javno osuditi."