1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

NATO i moskovski "dumivrat"

Priredio Saša Bojić26. avgust 2008.

Nemačka štampa piše o preporuci ruske Dume Dmitriju Medvedevu da prizna nezavisnost Abhazije i Južne Osetije. Priznanje ovih provincija bi drugim kavkaskim narodima, demonstriralo da se separatizam ipak isplati.

https://p.dw.com/p/F4qY
Dmitrij Medvedev - Kakav će Rusija kurs zauzeti prema zapadu?
Dmitrij Medvedev - Kakav će Rusija kurs zauzeti prema zapadu?Foto: picture-alliance/ dpa

Rusija pokrenula otcepljenje Južne Osetije i Abhazije, piše na naslovnoj strani Frankfurter algemajne cajtunga, a sličan naslov na udarnom mestu objavio je i minhenski dnevnik Zidojče cajtung: Moskva pokrenula cepanje Gruzije. Tu je u rubrici „spoljno viđenje“ tekst Tomasa Klajne Brokhofa, člana Maršalove fondacije za Nemačku, poduža analiza koju možemo prepričati samim naslovom, a on glasi: „Rusija ne želi više na Zapad“. A u klasičnom političkom komentaru na strani četiri, čitamo: „Dugoročno, Rusija ovako može da bude samo gubitnik. Državna televizija može koliko hoće da uklanja pretnje zapada mačo-gestovima, ali izolovana Rusija ne može imati ni političkog, ni ekonomskog uspeha. Priznanje pobunjenih provincija bi drugim, jedva pomirenim, kavkaskim narodima, demonstriralo da se separatizam ipak isplati. Niko ne zna koliko daleko će Rusija stvarno ići sa Abhazijom i Južnom Osetijom. Priznanje bi bio pogrešan korak. Ali greške nisu ruski specijalitet. Presedan Kosovo je danas najbolji ruski argument“.

Običan čovek u sukobu velikih sila?!
Običan čovek u sukobu velikih sila?!Foto: AP

„Dumvirat“

„Frankfurter algemajne cajtung“ piše: „Moskva ovim činom kontrira i svom sopstvenom stavu (o Kosovu i Gruziji) prema kome je pravo na samoodređenje naroda slabije od suvereniteta i integriteta države. S obzirom na raznovrsne nacionalne sukobe u ruskom carstvu, prirodno bi bilo da otcepljenja nemirnih gruzijskih provincija nije u interesu Moskve. Ali,Kremlj je svojim tenkovima u Gruziji uspostavio svoj sopstveni presedan: ko ne sluša Moskvu, biće okupiran. Medvedev je već vrlo jasno upozorio i Moldaviju. A i Zapad je od njega dobio lekciju: rekonstrukcija ruske sfere moći za moskovski dumvirat (Duma + triumvirat – prim. pr.) važnija je i od održanja strateškog partnerstva“.

„Frankfurter rundšau“ se u svom komentaru usredsredio na problem koji je definisan i samim naslovom: „Granice Gruzije“. Citiramo: „Odluka Dume je jednoglasna i bespogovorna: Južna Osetija i Abhazija treba da budu priznate. Doduše, predsednik Dmitrij Medvedev mora još da potpiše tu odluku. Možda još neće da potegne hemijsku olovku, kako bi taj potpis mogao da čuva kao aduta u pregovorima. To može trajati nekoliko sati ili nekoliko meseci, već prema tome kako se stvari budu dalje razvijale. No, stvar je rešena. Abhazija i Južna Osetija odavno su se otcepile od Gruzije i izabrale sopstvene vlade. Ali, granice Gruzije, iz koje će te dve teritorije sada biti operativno odstranjene, važile su kao obavezujuće. To je ono što je francuski predsednik Nikola Sarkozi propustio da osigura prilikom svog poslednjeg putovanja: on sa sobom nije poneo i klauzulu o integritetu gruzijske države. To je za Rusiju značilo dozvolu da anektira tuđu teritoriju. Zapravo nečuven postupak. Da nije bilo kosovskog presedana – Rusija bi morala da bude etiketirana kao jedina imperijalistička sila“.

Težak danak u krvi

A marksistički nadregionalni dnevnik „Junge Velt“ iz Berlina piše da je Rusija svojim ulaskom u rat u Gruziji prekinula krvoproliće. „Gruzija je pod vidom očuvanja svog teritorijalnog integriteta uzela težak danak u krvi i desetine hiljada ljudi pretvorila u izbeglice. Zapad, međutim, nije hteo da vidi nikakvu humanitarnu katastrofu. Čak ni onda kada su stanovnici Činvalija usred noći napadani višecevnim bacačima raketa. Za razliku od NATO i njegovog prepada na Jugoslaviju Moskva nije bila samozvana sila za uspostavljanje reda, već je Sporazumom potpisanim 1992. u Sočiju ovlašćena da stacionira mirovne jedinice (...). Evropska unija sada na posebnom samitu neprijateljstvo prema Rusiji koje raste iz dana u dan želi da pretvori u zajedničku liniju. Angela Merkel, koja je nasuprot početnoj uzdržanosti Berlina u međuvremenu prisvojila agresivne pozicije Poljske i baltičkih zemalja, već preti sankcijama za slučaj da Rusija ne prihvati ponude zapada da kapitulira. Da i ne pomišljamo šta će biti ako Medvedev još posluša i preporuku Dume“.