1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Najveći profiter krize u Ukrajini

Dijana Roščić22. maj 2014.

Rusija i Kina decenijama su pregovarale o gasu, a onda je ukrajinska kriza preko noći dovela do rešenja. Tražeći alternativu za evropsko tržište, Rusija je snizila cene, a Kina iskoristila priliku. Šta to znači za EU?

https://p.dw.com/p/1C4ZF
China Russland Gas-Abkommen
Foto: Reuters

„Šta to znači za nas? Hoće li nam Putin zavrnuti slavinu“, pita se najtiražniji list u Nemačkoj Bild i odgovara: „Ne. Putinu trebaju naše devize i on ne može tek tako i na brzinu da se odrekne Evrope. Ipak, sporazum između Kine i Rusije trebalo bi da nam bude upozorenje: Evropi su potrebne alternative za ruske energente. To ne mora da se uradi preko noći, to je dugoročni projekat – isto tako dugoročan kao i Putinov pokušaj da nas uceni,“ zaključuje Bild.

Minhener Merkur: „I dok je Kina sebe našla u ulozi globalne super sile, sirovinski div – Rusija, posle krize u Ukrajini, ponovo mora da nađe svoje mesto. S obzirom na to da je politička klima između Rusije, Evrope i SAD zatrovana, Putinu je Kina potrebna, kao što mu je potreban biznis sa gasom kako bi Rusima, ali i celom svetu, pokazao da je Rusiju 'baš briga' za Evropsku uniju i da u svakom trenutku može da nađe druge prijatelje. […] Glavni profiter krize u Ukrajini je Kina, koja je nenadano dobila sirovine pod veoma povoljnim uslovima i koja može da proširi svoj akciono-politički radijus. Da li će i Putin dugoročno profitirati od svog novog strateškog kursa – to se još ne može reći. Moskva će najverovatnije morati da se odrekne Evrope u procesu pretvaranja Rusije u modernu industrijsku državu“, zaključuje list iz Minhena.

Badiše cajtung iz Frajburga takođe smatra da je, za sada, Kina najveći profiter krize u Ukrajini, imajući u vidu finansijski aspekt: „U redu, moguće je da će biti još poslova sa Rusima, jer Kini treba mnogo energije i sirovina, a Rusi to mogu da ponude. Međutim, energija i sirovine su sve što Rusija može da isporuči. Putin posao sa Kinezima može da 'proda' kao uspeh na unutrašnje-političkom planu, ali onaj ko malo bolje pogleda, taj može da vidi da Rusija ostaje zarobljena u ulozi liferanta sirovina i time zavisna od njihovih cena na svetskom tržištu.“

Štraubinger blat/Landsuhter cajtung piše o indirektnim gubitnicima ovog „dila“: „Ruski predsednik Putin Zapadu je opet opalio šamar. Dugo se 'femkao', ali sada je Pekingu konačno prodao gas. Putin kući nosi ogroman paket i time pretnje sankcijama od strane Evropske unije i SAD postaju delom besmislene.“

Štutgarter cajtung konstatuje: „Za Rusiju je Kina, ako ništa drugo, makar perspektiva – mada ne tako sjajna kao što se mislilo. Sudeći po međunarodnim prognozama, potražnja za energijom će rasti pre svega na azijsko-pacifičkom prostoru. Gledajući tako, okretanje istoku za Rusiju ekonomski nema alternativu.“

Manhajmer morgen: „Kina će zahvaljujući sibirskom gasu još više da zablista i svog nekada 'velikog brata' još više da baci u senku. Kini ne treba nikakv novi 'istočni blok'. Ona je svesna da ima moćnije partnere u Evropi i Sjedinjenim državama i da svoj uspon može da zahvali globalizaciji, a ne ruskim sirovinama. Političko rukovodstvo Kine nije zainteresovano za formiranje političkih blokova – mada je sa Rusijom spaja gnev prema Zapadu. Kina danas odlično ume da balansira i tako profitira od različitih partnera. Ekonomska razmena sa Evropom je pri tom mnogo veća. Zato je Moskvi Peking potrebniji, nego Pekingu Moskva.“