1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Mediji

Najimpresivniji primer hrabrog novinarstva

28. maj 2019.

Anabel Hernandez, meksička novinarka, hrabro izveštava o narko-kartelima i korupciji u svojoj zemlji. Sada je za svoj rad na Global Medija Forumu dobila DW Nagradu za slobodu govora (Freedom of Speech Award).

https://p.dw.com/p/3JGTX
Foto: DW/P. Böll

„S velikom zahvalnošću i nadom prihvatam ovu nagradu i time ujedno zastupam i sve hrabre novinare koji svakoga dana rade svoj posao“, rekla je Anabel Hernandez, ovogodišnja dobitnica Nagrade za slobodu govora (Freedom of Speech Award) koju nemačka medijska kuća Dojče vele dodeljuje po peti put za poseban angažman u medijima za ljudska prava i slobodu mišljenja.

„Anabel Hernandez godinama prati korupciju i mahinacije, i prikuplja pravne dokaze. Njena borba protiv zataškavanja i nekažnjavanja najimpresivniji je primer hrabrog, istraživačkog novinarstva“, rekao je generalni direktor Dojče velea Peter Limburg prilikom objavljivanja informacije da je Herandezova dobitnica ovogodišnje nagrade.

Nagrada je dodeljena u okviru Global Media Foruma koji svake godine organizuje Dojče vele. Ona je prva žena među dosadašnjih pet dobitnika nagrade.

Droga, korupcija, smrt

Meksikanka je novinarsku karijeru započela 1993. godine. Još tokom studija radila je za dnevni list „Reforma“. Tokom godina postala je vodeće ime meksičkog istraživačkog novinarstva. Objavila je brojne priloge o korupciji u krugovima vlade, o seksualnom zlostavljanju i o trgovini drogom. Javno objavljivanje šokantnih činjenica – i u dve knjige o isprepletnosti meksičkih članova vlade i narko-kartela – imaju svoju cijenu: Anabel Hernandez trenutno živi u egzilu, u Evropi. Prete joj smrću, kao i njenoj deci, i morala je da pobegne iz Meksika.

„U ovim dramatičnim vremenima meksičke istorije, ćutanje ubija muškarce, žene i decu, predstavnike civilnog društva i branioce ljudskih prava, vladine zvaničnike i novinare. Ali i prekinuti ćutanje – može biti smrtonosno“, rekla je ona 2012. godine kada je dobila nagradu Zlatno pero slobode koju dodeljuje Svetska asocijacija novinskih izdavača.

Lično iskustvo

Anabel Hernandez iz sopstvenog iskustva poznaje opasnosti kojima su ljudi u Meksiku izloženi zbog kriminala. Otac ju je svojevremeno odgovarao od toga da postane novinarka, a i on sam je ubijen 2000. godine. Njegovo ubistvo do danas nije razjašnjeno. Za Anabel Hernandez to je bio pokretač za njen rad.

Freedom of Speech Award 2019
Anabel Hernandez prilikom uručivanja nagrade - nagradu je uručio Miša Gleni u prisustvu generalnog direktora DW Petera Limburga (desno)Foto: DW/P. Böll

Njen prvi istraživački rad bio je objavljen 2001. godine. Istraživala je zbog čega je došlo do ogromnih troškova tokom predsedničkog mandata Vinsenta Foksa. Za taj rad je dobila nagradu nacionalnog udruženja novinara Meksika. Ubrzo nakon toga, list „Milenio“ za koji je radila, odbio je da dalje objavljuje njene tekstove. Bio je to vid samocenzure da se list ne bi našao na meti nasilja.

Novinarku to ipak nije uplašilo. Nastavila je sa istraživanjima, pratila svakodnevni kriminal na ulicama kako bi saznala više o deliktima koji najčešće ostaju nerazotkriveni. Godine 2003. dobila je priznanje UNICEF-a za izveštavanje o robovskom radu i seksualnom zlostavljanju meksičkih devojčica u San Dijegu, u američkoj saveznoj državi Kaliforniji.

Meksički narko-rat

Nakon pet godina istraživanja, Anabel Hernandez je 2010. godine objavila knjigu „Narko-zemlja: Meksički gospodari droge i njihovi kumovi“. Knjiga ne samo da je demaskirala one koji stoje iza narko-kartela, već je i pokazala da je narko-sistem usko isprepleten sa meksičkom svakodnevnicom. Ona pokazuje kako funkcioniše saradnja sa političarima, ljudima iz vojnih krugova ili iz privrednog života sa trgovcima drogom. „Da bi se oni zaštitili, Meksiko se pretvorio u groblje“, napisala je Herandezova.

Ta knjiga, u kojoj se detaljno opisuje korupcija, bila je bestseler, ali je autorki ipak donela bezbrojne pretnje smrću. Između ostalog, pred njenim kućnima vratima ostavljane su odrubljene glave životinja, kako je u jesen 2013. objavio magazin „Nejšn“. Otada je neprestano bila u pratnji telohranitelja. Međutim, kako je rekla, pretnje nisu dolazile od narko-kartela. „Tužna istina glasi da su stizale iz krugova vlasti, od najuticajnijeg šefa policije u Meksiku“, kaže novinarka.

Kada je nestalo 43-je studenata?

Koristila je svoje izvore iz narko-miljea i tokom istraživanja o nestanku 43 studenata u gradu Iguala. Kao rezultat toga, 2016. godine izašla je knjiga „Masakr u Meksiku: Istinita priča o nestanku 43-je studenata“.

Anabel Hernandez u toj knjizi je sakupila izjave svedoka i uporedila ih sa zvaničnim izveštajima vlasti o događajima u noći kada su studenti nestali. Njena knjiga je prava forenzička istraga masovnog ubistva. U njoj se vidi da je postojala zavera korumpiranih službenika i vojske, koji su uz podršku narko-bandi, uklonili studente koji su bili na putu da se pridruže demonstracijama u Meksiku Sitiju.

Ta knjiga, autorku je dovela u još veću životnu opasnost. Anabel Hernandez napustila je Meksiko i otišla u SAD. Tamo je između 2014. i 2016. godine boravila na Berkliju, na kalifornijskom univerzitetu, u programu o istraživačkom novinarstvu. Pretnje smrću stizale su međutim i tamo. „U sred mog istraživanja, jedan od mojih izvora je na sred ulice ubijen. Ali ja mislim da je ovo moj posao. Ubeđena sam: ako unesem malo svetlosti u tamu, to je važnije od moje bezbednosti“, rekla je ta novinarka u oktobru 2018. godine. Anabel Hernandez u međuvremenu je napustila i SAD, i sada živi u Evropi.

Prvi dobitnik nagrade i dalje u zatvoru

Dojče vele od 2015. godine nagrađuje, kako pojedince, tako i redakcije, za neustrašivu upornost kojom se posvećuju svom novinarskom radu – uprkos opasnosti po život.

Prvi dobitnik te nagrade bio je saudijski bloger Raif Badavi koji je još uvek u zatvoru. Godine 2016. nagradu je dobio Sedat Ergin, bivši glavni urednik turskog dnevnog lista „Hurijet“. Nakon toga nagrada je pripala američkoj Asocijaciji izveštača iz Bele kuće, a 2018. iranskom politikologu Sadegu Zibakalamu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android